A sada, šta kada bih vam rekao da postoje dvije takve države?
Nudeći smještaj sirijskim izbjeglicama – sa određenom količine pomoći – Bosna i Hercegovina i Albanija bi mogle uspješno riješiti problem koji muči Zapad. Nudeći svoju asistenciju, Bosna i Albanija neće samo pomoći hiljadama nedužnih ljudi koji bježe od rata, ili učiniti uslugu Briselu. Ovim činom mogle bi pomoći i sebi i lakšem pristupanju EU.
Ponovno spajanje porodičnog stabla
Bosna je kandidat za NATO, a ubrzo će postati u oficijelni kandidat za EU, jedna od država koje su osnovale Vijeće Evrope, a osim toga uživa i jako visoku poziciju na indeksu ljudskog razvoja. Mnogi državljani BiH koji iza sebe imaju težak civilni rat bi trebalo dobro shvatiti poziciju izbjeglica. Osim toga, Bosna i Sirija su 400 godina bile dio Osmanskog Carstva.
Sirijske izbjeglice bi imale sigurnost na mjestu koje bi trebalo bolje razumjeti njihovu kulturu i gdje se ljudi ne osjećaju ugroženo zbog njihove religije. Jedina velika prepreka bi mogao da bude rat iz 1990-tih, koji je stvorio jako komplikovanu političku situaciju. Tokom 90-tih, radikalni Srbi su u želji da očiste Bosnu od Bosanaca, kako bi se spriječilo dalje ubijanje nevinih, rat je završen, a Srbi su dobili one teritorije koje su osvojili tokom rata.
Ovo bi moglo objasniti zašto se Bosna sama nije ponudila kao volonter.
Iako je većina Bosanaca islamske vjeroispovjesti, njena teritorija je podijeljena na Federaciju i Republiku Srpsku. Vlada ove države se sastoji od tri predsjednika, a svaki od njih predstavlja jednu od tri nacije. Demografija je jako osjetljiva tema, pa bi moguće doseljavanje velikog broja muslimana moglo bit viđeno kao prijetnja.
No, možda je već podijeljena vladina struktura u zemlji, mogla prihvatiti ideju prihvatanja sirijskih izbjeglica daleko lakše nego druge europske zemlje koje su pod strahom od došljaka i nepoznatih vjera.
Ako Bosna ne može, zašto ne može ni Albanija? Za razliku od BiH, Albanija ima izrazito više muslimanskog stanovništva, nije opterećena strukturom vlade, niti demografskim razlozima, što bi moglo značiti da Albanija prihvatiti veći broj izbjeglica. Zemlja je već članica NATO-a, a za razliku od Bosne, službeni kandidat za EU od 2014. godine. Albanija i Sirija dijele vrlo dugu povijest unutar Osmanskog carstva. A kao i Bosna, Albanija je zemlja s visokim pokazatelja ljudskog razvoja, ali slabom ekonomijom.
Naravno, ni Albanija, niti Bosna nisu ponudile da prihvate sirijske izbjeglice, niti Sirijske izbjeglice misle o Albaniji i Bosni kao destinaciji. Glavni razlog je vjerovatno ekonomski. Ni Bosna ni Albanija nemaju ekonomsku sposobnost da integrišu veliki broj izbjeglica – čak se bore se s vlastitim izbjeglicama. Srećom za Albaniju i Bosnu, nudeći da postanu domaćin izbjeglicama, oni će učiniti Europi i širem zapadu vrlo solidnu uslugu, a za jednu takvu je Brisel već izrazio spremnost plaćanja.
Velika plata Turskoj
EU je pristala platiti Turskoj velike sume novca kako bi spriječila sirijske izbjeglice od napuštanja te zemlje. Da, Turska je već prihvatila veliki broj izbjeglica, za šta ih treba pohvaliti, ali ovaj posao već graniči sa ucjenom, a možda čak i ne funkcioniše onako kako bi trebala. Kao prvo, Turska koristi situaciju u kojoj se Evropa nalazi kako bi poništili bilo kakvu kritiku povećanja autoritarizma. Kao drugo, da li je međunarodna zajednica sigurna da se turskom predsjedniku Recep Tayyip Erdoğan-u može vjerovati?
S obzirom da je Erdoğan protjeruje sve one koji ga nazivaju diktatorom (a ne postoji lakša i jednostavnija definicija diktatora). Kako znamo da će milijarde dolara koje Europska unija osigurava zapravo ići za pomoć sirijskim izbjeglicama, ili će otići u Erdoganove duboke džepove?
Za razliku od toga, Bosna i Albanija će imati dobar razlog za rad sa Briselom. Oni žele u EU, a za razliku od Turske, mnogo je vjerojatnije da se to i desi. Nije teško zamisliti bosanske ili albanske vlade kako prihvataju takve značajne doprinose iz Brisela ili potencijalne poslove i ulaganja u infrastrukturu koji bi se mogli ostvariti. Međutim, nedostatak takvih izvora vjerojatno je glavni razlog zašto još uvijek mogu biti samo volonteri.
U zajedničkom evropskom značaju je da dokažu da mogu i žele postati članice.
Dogovor sa Turskom ne nudi očekivani odgovor u rješavanju izbjegličke krize, a to isto pitanje raspaljuje već stare europske podjele, i ugrožava projekt europske integracije u jako kritičnom trenutku. A krajnje desničarske stranke šire anti-muslimansku propagandu kako bi se katapultirali na vlast.
Islamofobični odgovori na sirijske izbjeglice također su utjecali na anti-muslimansku zadrtost u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona se trenutno nalazi na tački gdje je opasnost od sirijskih izbjeglica po prvi put dosegla status neonacističke stranke u slovačkom parlamentu. Zašto je to važno? Zato što Slovačka nije prihvatila nijednog izbjeglicu, a ima i jako malo muslimanskog stanovništva. Drugim riječima, sama prijetnja muslimanskih izbjeglica, je postala toliko alarmantna da su se političke partije počele boriti protiv izbjeglica na drugačije načine. Ova situacija nije optimalna ni za koga, a najmanje Sirijce u Europi.
Prije nego što je počela njegova autoritarna agresivnost, predsjednik Turske ponudio je Europi mogućnost da prihvati veliki broj većinske muslimanske nacije kao most prema zemljama na jugu i zapadu Europe. No, Europa već ima većinsko muslimansko stanovništvo, koji su prihvatili demokratiju, praksu svjetovne politike, i imaju povijesne veze sa muslimanskim svijetom koje su vrlo bitno sada. Zaboravite razmišljanje izvan okvira. Zašto ne razmišljati unutar kontinenta?
