Nezavisni predsjednički kandidat Blerim Reka (58) je profesor evropskih studija, predaje na više univerziteta, bio je od 2006. do 2010. godine makedonski ambasador pri Evropskoj uniji u Briselu.
Osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka radio je kao novinar i urednik u prištinskoj Rilindji te drugim medijima.
U kampanju za predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji, čiji će prvi krug biti održan 21. aprila (drugi mogući krug najavljen je za 5. maj), ušao je na neobičan način – najavio ju je preko društvenih mreža.
Njegov izborni koncept je “Reka za republiku”, a podržavaju ga albanske partije Besa i Alijansa Albanaca.
- Kada ste putem Facebooka njavili predsjedničku kandidaturu, jeste li imali namjeru pobijediti u utrci i postati predsjednik Sjeverne Makedonije, ili ste se vodili onom olimpijskom sintagmom ‘važno je učestvovati’?
– Ne, ja želim i namjeravam pobijediti. Znam da ću postati predsjednik, jer imam najbolji koncept, republikanski koncept, koji ovoj državi nedostaje već 30 godina.
Sadašnja Republika Sjeverna Makedonija, a ranije Republika Makedonija, jeste bila država, ali nije bila republika u punom kapacitetu. Da bi bila republika, treba joj vladavina prava, a ne vladavina pojedinaca. Mi smo imali teško iskustvo dugo 11 godina, bili smo zarobljena, odnosno privatna država, koja je dovedena do takve situacije da ljudi više nisu vidjeli razloga da žive ovdje. Nažalost, četvrtina našeg stanovništva, naših građana, iselila se iz Makedonije, a predviđanja su da će do 2035. godine, ako se ovaj trend nastavi, još toliko ljudi biti van države.
Ako ne zaustavimo ovaj negativni trend, ako ostanemo bez polovine stanovništva, onda nismo napravili ništa. A nećemo napraviti ništa ako ne uspostavimo pravnu državu, ako ne pokrenemo odlučnu borbu protiv kriminala, korupcije, nepotizma i drugih negativnih pojava… izgubit ćemo svaku viziju i perspektivu da građani žive u ovoj državi.
- Dakle, vjerujete da ćete, za početak, ući u drugi krug predsjedničkih izbora. Ko bi Vam mogao biti rival u završnom krugu?
– Siguran sam da ću proći u drugi krug. Ne želim govoriti o tome ko bi mi mogao biti protukandidat, jer vodim računa samo o sebi, svom programu, svojim predviđanjima…
- A da bi prošli u drugi krug, ranije ste izjavili, potrebno Vam je u prvom krugu 150.000 glasova…
– Da, to je minimum, ali ja ne špekuliram brojkama, to je statistička kategorija. Mislim da ću ubijediti ne samo albanske glasače, nego građane Sjeverne Makedonije svih nacionalnosti, da je moj koncept ispravan i održiv. Jer, ako mi ne uspostavimo republiku u punom kapacitetu, džaba onda i Albanci, i Makedonci, i Srbi, i Bošnjaci, i Romi u jednoj zarobljenoj državi.
Uvjeren sam da će moj koncept dobiti podršku svih građana, jer je to univerzalni koncept, a ne nacionalni, to nije koncept samo za Albance. To je koncept za funkcioniranje moderne države, kakvu građani Sjeverne Makedonije zaslužuju.
Građani Sjeverne Makedonije 21. aprila imaju dvije opcije: da ostanu u onome što je do sada bilo – u zarobljenoj, privatnoj, neuspješnoj i nefunkcionalnoj državi; ili da žive u multietničkoj, evropskoj i modernoj republici, gdje su poštuju zakoni. Bez poštivanja Ustava i zakona ne možemo postići ništa i zato je moja poruka: “Zakon za sve, niko iznad zakona!”
Ako su po ovoj matrici nastale i uspješno egzistiraju sve zapadnoevropske države, Sjedinjene Američke Države, onda nema razloga da mi sada izmišljamo toplu vodu i tragamo za nekim novim modelima.
- Kada su izbori u pitanju, svi koje žele osvojiti vlast govore tako ili slično. Koje su Vaše prednosti u odnosu na dva ostala kandidata – Gordanu Siljanovsku Divkovu (izbor opozicione VMRO-DPMNE) i Stevu Pendarovskog (izbor aktuelne vlasti, odnosno ukupno 31 partije)?
– Za kvalitetnu demokratiju u Sjevernoj Makedoniji neophodan je nezavisan predsjednik, koji će balansirati između ostalih institucija zakonodavne i izvršne vlasti, kako Republika Sjeverna Makedonija ne bi potonula u jednopartijsku državu. Ako dođe do toga da članovi jedne partije budu na vrhu države, vlade i parlamenta, opet ćemo doći u situaciju koju smo živjeli 11 godina, a ona je bila sve samo ne dobra.
- Nisu bez osnova sumnje da bi prvi krug izbora mogao biti neuspješan, odnosno da neće biti dovoljna izlaznost – 50 posto plus jedan glas…
– Što se toga tiče, moja dvojba je zbog neapdejtiranog biračkog spiska. Na starom spisku, po kojem će biti provedeni i ovi izbori, nalazi se 1,8 miliona birača, a stotine hiljada građana su već van ove zemlje. Maksimalno u ovom trenutku u Sjevernoj Makedoniji ima 1,5 miliona glasača, pa se stoga plašim da bi mogao propasti izborni proces, odnosno da neće biti cenzusa. Ipak, nadam se da će barem u prvom krugu biti dostignut cenzus, za drugi krug ćemo tek vidjeti…
- Vaša ocjena aktuelnog trenutka u Makedoniji, je li Prespanski sporazum nešto promijenio u ovih nekoliko mjeseci, vidi li se ikakav napredak u državi, ima li više optimizma među građanima?
– Sigurno je da je Prespanski sporazum kompromis, u kojem nije bilo i ne može biti pobjednika. Ustvari, dobili smo “win-win” situaciju, u kojoj obje su države, (Sjeverna) Makedonija i Grčka, dobile onoliko koliko su mogle. Mislim da je ovaj ugovor dobar model za rješavanje nesporazuma i konflikata mirnim putem, za rješavanja sporova između susjednih zemalja na bilateralnom planu, mogao bi biti kao model za rješavanje drugih balkanskih problema.
Otkako je potpisan Sporazum iz Prespe naglo je opala politička tenzija, konačno smo riješili 27-godišnje teško pitanje, koje nam je visilo i opterećivalo i političke i svake druge odnose, ne samo sa susjednom Grčkom, nego i na euroatlantskom putu države. Mi od 2005. godine, kada smo dobili kandidatski status, nismo napravili ni najmanji pomak, a sada su nam ta vrata širom otvorena.
- Makedonija je napravila sporazum s Grčkom, riješila jedan od svojih najtežih problema, ali taj je slučaj bio bitan i za cijeli zapadni Balkan. Još jedan veliki i složen proces opterećuje regiju – Kosovo. Kakvo je Vaše mišljenje o eventualnom okončanju ove situacije, znate sve šta se događa, jer ste dugo živjeli i radili na Kosovu, imate mnogo informacija i saznanja?
– I ranije sam pisao o tome, davao izjave za medije – na početku 21. vijeka modele rješavanja problema s promjenom i korekcijom granica, koji su bili korišteni u 19. i 20. vijeku, ne vidim kao dobre i efikasne, to sigurno nisu dobra rješenja. Nije ovdje problem samo Srbije i Kosova, svako otvaranje granica na Balkanu, na bilo kojoj tačci, može prouzrokovati domino efekat i kod drugih “etničko-teritorijalnih” sporenja. To bi otvorilo onda nekoliko teških pitanja na Balkanu i zato mislim da bi, umjesto rješavanja pitanja normalizacije Srbije i Kosova prekrajanjem ili korekcijom granice, trebalo ići sistemom “step by step” ka potpunoj normalizaciji međusobnih odnosa.
Ako bi Srbija normalizirala odnos s Kosovom, riješila bi krupan problem euroatlantskih integracija. Govorim o Poglavlju 35. pregovora s Evropskom unijom, jer bez normalizacije odnosa s Kosovom Srbija neće moći zatvoriti ovo važno poglavlje. S druge strane, kompromis bi bio ako Kosovo normalizira odnose sa Srbijom, Beograd bi tada dobilo bi zeleno svjetlo za Poglavlje 35, a Kosovo bi zauzvrat dobilo priliku za učlanjenje u bitne međunarodne institucije, između ostalih u Ujedinjene narode.
Taj proces bi se nastavio sve do uspostavljanja bilateralnih odnosa i međusobnog priznanja Republike Kosovo i Republike Srbije. Nema drugog puta, jer mirni, bilateralni i dobrosusjedski odnosi su jedini mogući. Politička elita u Srbiji se treba uzdići iznad ovog problema, trebaju priznati novu realnost. Kosovo se oslobodilo Srbije, ali mislim da se i Srbija treba osloboditi Kosova i priznati realnost. Nezavisnost Kosova je nepovratna i što prije to Beograd uvidi i prizna, svima će biti bolje.
- Pojavile su proteklih mjeseci priče kako je Kosovo “zainteresirano” za Preševsku dolinu, dio teritorije Srbije u kojem živi značajan broj Albanaca. Je li to sama ‘skretanje’ priče sa prave teme, ili bi se nešto od toga eventualno moglo ostvariti, kroz promjene granica, razmjenu teritorija?
– To su sve špekulacije, a ja, koji to pomno pratim, još nikada nisam vidio nikakav pisani plan, nikakvu etničku mapu, nikakvu geografsku kartu… koji bi pokazali da postoje ideje i planovi o nekim razmjenama teritorije. Stoga ne bih komentirao hipotetičke ideje, koje se nezvanično komentiraju, a bez ikakvog zvaničnog stava.
- Dakle, Vaš stav je Kosovo u svojim granicama, Srbija u svojim granicama…
Tako je, jer bi u slučaju da se promijeni taj princip, na Balkanu bismo otvorili Pandorinu kutiju…
- I Bosna i Hercegovina je dio te Pandorine kutije…
– Dakle, ako bude prihvaćen princip razmjene teritorija, korekcije granica, a u tome bude učestvovala i međunarodna zajednica, bilo bi vrlo teško da se isti principi ne zatraže iz određenih krugova na primjeru Bosne i Hercegovine, pa i u nekim drugim zemljama. Zato je moj čvrst stav da po svaku cijenu treba izbjeći takav presedan, jer bi se u tom slučaju Balkan još jedan cijeli vijek bavio tom vrstom problema, prekrajanjem granica, stalnim nesporazumima i tenzijama. Ovakav presedan nije dobar ni za Evropsku uniju, jer mi smo, mislim na regiju, na njenim granicama.
- U posljednje vrijeme često iz Srbije dolaze poruke koje baš i nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa…
– To je neprihvatljivo, jer se radi o miješanju u unutrašnje poslove nezavisne države Sjeverne Makedonije. Naša država se nikada nije miješala u unutrašnje poslove susjednih zemalja, uključujući Srbiju, i ne znam zbog čega smo zaslužili da se Beograd nekoliko puta poziva na “makedonski scenario”, kao primjer za neke prevrate u Srbiji i slično.
U Makedoniji nije bilo “makedonskog scenarija”, nego je izražena volja naroda. Na izborima 2016. godine pobijedila je do tada opoziciona partija, koja je formirala Vladu s koalicionim partnerima, usvojila ustavne promjene, ratificirala Prespanski ugovor… I na institucionalnom, i na ustavnom, i na svakom drugom planu ne vidim neki subverzivni scenarij iz Makedonije koji bi bio eksportiran u Srbiju. Mislim da je to više dio dnevne politike Beograda, jer kako može jedna mala Makedonija biti izvor nestabilnosti za susjednu Srbiju?
