“Jučer su mediji tražili od mene komentar na izjavu zaštičenog svjedoka u odbrani Ratka Mladića u Hagu. Mladić je osumnjčen za ratni žločin genocida protiv Bošnjaka. Svjedok koji je pozvan da ga brani je također Bošnjak. On je zaštićen pod šifrom GRM116. Bivši je pripadnik policijske jedinice “Biseri”. Tvrdi da je bio zadužen za sigurnost članova i zgrade Predsjedništva države Bosne i Hercegovine. Sličan ili isti zaštičeni svjedok, Bošnjak, pod šifrom KW-586, svjedočio je u Hagu (maj 2014) u korist Radovana Karadžića, također osmunjičenog za ratni zločin genocida protiv Bošnjaka. Oba svjedočenja od sličnog ili istog Bošnjaka su ista: zločin na pijaci Markale 5. februara 1994. god., gdje je poginuo 66 a ranjeno više od 140, počinjen je od strane Bošnjaka sa ciljem da se iznudi vojna intervencija Zapada protiv Srba. Imena Bošnjaka koja je zaštićeni svjedok spomenuo a koji su planirali, naredili i izveli Markale ne navodim zato što su svima poznata, ali i zato što to nije važno. “Zaštićeni” svjedok, Bošnjak, je mogao navesti bilo koje ime Bošnjaka. Nisu važna imena. Važna je kolektivna optužba protiv Bošnjaka u korist pojedinačne odbrane Mladića i Karadžića.
Kažem, mediji su tražili od mene komentar zato što je “zaštićeni” svjedok, Bošnjak, spomenuo i moje ime uz ime rahmetli Alije Izetbegovića. Na prvi pogled mislio sam da je bilo kakav komentar na tu vrstu mračnih ideja suvišan. Ali, nakom što sam razmislio, shvatio sam da je nužno da uočimo dvije opasnosti za Bošnjake koje vire iz tih mračnih ideja. Prva opasnost je srpska laž. Druga opasnost je bošnjačka izdaja. O srpskoj laži Dobrica Ćosić je već rekao: – Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.
Ovu Ćosićevu istinu o srpskoj laži ne treba problematizirati na način da se kaže da je i ovo laž o srpskoj laži. Neka se srpska pamet bavi o ovoj istini o srpskoj laži ili o ovoj Ćosićevoj laži o srpskoj istini. Mi smo to osjetili na svojoj vlastitoj koži i zato nema potrebe da učimo od Ćosića i njemu sličnim. Laž je norma srpskog morala. Zbog toga Bošnjaci moraju biti budni i oprezni. Moraju se zaštititi od te za njih smrtonosne opasnosti. Moraju učiti da budu otporni na srpsku laž, koja im donosi zlo.
Mnogo opasnija pošast je, međutim, bošnjačka izdaja. Srpska laž i bošnjačka izdaja su postali ovisni. Srpska laž i bošnjačka izdaja se međusobno hrane, brane, održavaju i podržavaju. Ako ne bi postojala bošnjačka izdaja, ne bi postojala ni srpska laž o Bošnjacima. Ne bi postojala ni srpska negacija bosanske države, bosanske nacije i bosanskog jezika. Ne bi postojao srpski bezobrazluk u gaženju bošnjačkih prava. I obrnuto, ako ne bi postojala srpska laž, ne bi postojala ni bošnjačka izdaja. Srpska laž uzrokuje bošnjačku izdaju. Dok bošnjačka izdaja uzrokuje srpsku laž. Stoga je parafraziranje Ćosićeve “istine o srpskoj laži”, primjereno “istini zaštićenog svjedoka, Bošnjaka, o bošnjačkoj izdaji”. – Ja, Bošnjak, zaštićeni svjedok izdajem svoj narod za srpsku stvar da bih obmanuo sebe, da utješim drugoga; izdajem iz samilosti, izdajem iz stida, da ohrabrim, da sakrijem moju bijedu, izdajem zbog poštenja. Izdajem zbog slobode. Izdaja je vid mog patriotizma i potvrda moje urođene inteligencije. Izdajem stvaralački, maštovito, inventivno… Izdajem jer imam strah od slobode… imam strah od samoga sebe…
Zaštićeni svjedok, Bošnjak, u korist Karadžića i Mladića, nije sam u Bošnjaka. On se imao u koga ugledati od vremena Husein-kapetan Gradašćevića pa do današnjih dana. Mogao je pročitati knjige poznatih Bošnjaka pod naslovom: “Lažovi i ubice”… A ko bi drugi bili ako ne Bošnjaci – “lažovi i ubice”… Jad i bijeda od “poštenih” Bošnjaka koji svoju izdaju uvezuju u srpsku laž… “Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira”… Imao je, dakle, zaštićeni svjedok, Bošnjak, u Hagu od koga učiti kako se trguje bošnjačka istina za srpsku laž. Imao se zaštićeni svjedok, Bošnjak, u Hagu iza koga sakriti. Možda se i u Bošnjaka jednog dana rodi Dante Alighieri pa da napiše “Džehennemsku komediju” u kojoj će na prezadnjem mjesto odmah do šejtana poredati one koji su izdali domovinu. U Dantijevom Infernu u sedmom krugu pakla su ubice, dok su u devetom, prezadnjem krugu pakla odmah do šejtana, oni koji su iznevjerili povjerenje, koji su izdali.
Dakle, nije teško zaključiti: dok god bude Bošnjaka koji su spremni da izdaju ili prodaju čast, ugled i slobodu svoga naroda, srpska laž će živjeti i svoj otrov širiti… Ali ovo je lijepa, ponosna i prkosna Bosnom… prkosna od sna… jača i od srpske laži i od bošnjačke izdaje… u to nema sumnje… unatoč onim koji se ponose na svoju laž… kao i onih koji se spašavaju svojom izdajom… oni su prolazni Bosna je trajna… istina je pobjeda… laž je poraz… izdaja je sramota… vjera je spas… povjerenje je uspjeh… sve bude i prođe… Allah je vječan…”
