Pripadnici plemena Hadza ne uzgajaju ni hranu ni stoku, niti grade trajna utočišta za život. Oni već 10.000 godina žive na isti način, a taj život bi se mogao opisati jednom rječju – sloboda, nešto što moderno društvo ne može ni zamisliti, a malo je vjerovatno da će ikada doživjeti.
Moderni čovjek, doduše, nema ni vještine da preživi u takvoj sredini. Pleme Hadza ne zna za struju, automobile, telefone, posao, vozne redove, društvene ili vjerske strukture. Nema zakona, poreza, novca, a najbliža stvar valuti je povremena razmjena sandala i hlača sa članovima susjednog plemena.
Muškarci plemena Hadza svaki dan love babune na terenu prepunom trnovitog grmlja, zmija otrovnica i lavova. No, nemaju puno izbora, jer od onoga što ulove ovisi i njihova egzistencija.
Prema modernim standardima ovo pleme ne bi trebalo postojati, međutim ostaju misterija, pleme koje je vrijeme zaboravilo.
Nikada se ni s kim ne sukobljavaju, a ne sjećaju se da ih je ikad zadesila neka epidemija, ili glad. Njihova ishrana je jednostavna i sastoji se uglavnom od mesa antilopa, ptica, bizona, pavijana…, a tu su i raznorazne biljke i bobice, koje nađu u prirodi.
Vjeruje se da govore najstarijim jezikom na svijetu, piše Daily Mail.
