Ovom poznatom izjavom na svom inauguracijskom govoru predsjednik John Kennedy je dotaknuo suštinu istinskog patriotizma, primjenjenog u radu Bošnjačke zajednice Džordžija. U džematu Sabur u Atlanti (Lawrencevill, Georgia) u Sjedinjenim Američkim Državama, završena je svečanost otvaranja nove džamije i Bošnjačkog kulturnog centra koje su sagradili vrijedni Bošnjaci okupljeni u pomentoj zajednici koja je članica Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike (ICNAB).
Specijalni musafiri svečanosti je bio reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović i nj.e. Haris Hrle, ambasador BiH u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nadahnutim, odlučnim i vizionarskim govorom reis Kavazović je dao uputu o djelovanju – iskreno, umjereno, uz stalnu privrženost vjerskim principima i uvažavajući različitosti. Reisov govor je u više navrata prekidan aplauzom, uzvicima odobravanja i podrške. Vrhovni vjerski poglavar muslimana u BiH je biranim i pohvalnim riječima govorio o ulozi Sjedinjenih Američkih Država u postizanju mira i volji i odlučnosti da se očuva i obnovi bosanskohercegovačko društvo jedinstva u razlikama. Prisutnim vjernicima, američkim gostima i našim državljanima reis Kavazović je dao komparativnu pouku o religijama te istakao značaj univerzalne poruke svih monoteističkih religija. Podarena nam različitost je osnov za natjecanje u dobru, za dublje spoznavanje pravde i istine i za doživotni posao – učenje strpljenju. Posebno jasna poruka upućena je Sjedinjenim Američkim Državama – koja je primila naše izbjeglice, omogućila im školovanje, rad, život u slobodi i slobodno ispovijedanje religije, ali i očuvanje i jačanje bosanskog jezika, bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture, tradicije, historije. Pred predstavnicima državnih vlasti, lokalnih vlasti Atlante te predstavnicima ostalih vjerskih zajednica reis Kavazović je ponovo naglasio svoju opredjeljenost i podršku razvoju pluralnog društva, podršku susretu različitosti, te ponovio svoje zalaganje da se dobrim djelom pomogne i podrži onaj do sebe, dakle, komšija, susjed, bilo koje religije bio.
Koliko je govor reisa Kavazovića izazivao emocije i tjerao suze na oči stotinama prisutnih, govor bh. ambasadora Hrle je pak izazvao drukčiju reakciju, – naveo je prisutne na emotivno odobravanje osmjesima.
Kao što je neko duhovito primjetio, susret bosanskohercegovačke svjetovne i duhovne vlasti u Atlanti, među bosankohercegovačkim državljanima, bio je, dakle, uravnotežen, izbalansiran i dvostrano emotivan. Treba naglasiti da se bosanskohercegovački glas sve više čuje u centru svjetske politike, Vašingtonu. U ovoj glavnoj svjetskoj državi i njenom glavnom gradu Vašingtonu putem ambasade BiH upotrebom diplomatskih vještina i osjećajem za savremeni i historijski kontekst u kojem se svijet i BiH nalaze, bori se za budućnost i sadašnjost naše države. Tako BiH ima u Sjedinjenim Američkim Državama.
– “Ratni vihor nas skupio iz svih djelova BiH u mali džordžijski gradić Clarkstone. Iz različitih dijelova BiH ali sa istom mukom, tugom i bolom, istim mislima i željama, u istoj vjeri rođeni, iz iste domovine prognani. Razumjeli smo se i bez riječi, vizuelno se prepoznavali i kada se personalno nismo znali. Sjećam se, kada bih došao u naselje, Cristopher Woods, širom otvorena vrata apartmana bila su siguran znak da u njemu živi bošnjačka familija. Vrata bošnjačkih kuća su uvijek otvorena, kao srce vjernika, za sve one dobronamjerne, putnike namjernike, one u nevolji. Nismo imali mnogo ali i to malo smo dijelili. Otvorena vrata su bila i znak zahvalnosti Sjedinjenim Američkim Državama koje su otvorile svoje granice nudeći nam slobodu i sigurnost”, počeo je svoj dirljivi govor profesor Semir Đulić na veličanstvenoj manifestaciji obilježavanja 20 godina rada i svećanog otvaranja džamije.
Zajednica Bošnjaka Džordžije je primjer zajednice koja je prihvatanjem svih pozitivnih vrijednosti integracije u američki “Melting Pot” organizovano se suprostavila asimilaciji i tako ne samo očuvala, već i ojačala duhovnu, narodnu i patriotsku komponentu bošnjačkog narodnog bića i najbolje vrijednosti Ideje Bosne i Bosanskog duha oličenih u prihvatanju, priznavanju, poštovanju drugog i drugačijeg kao modusa egzistencije bosanskohercegovačkog društva i države.
I dok su stotine prisutnih dostojanstveno i s puno digniteta pristupale ovom velikom događaju, u potpunom redu, dostojanastvu i s puno samodiscipline, dogadđaj je, u skladu sa zakonom, osiguravala i nadležna državna policijska uprava. To je zakon. A na reverima policajaca koji su se našli na mjestu ceremonije, na upadljivim žutim pločicama, pisala su – bosanskohercegovačka prezimena. Američki policajci, na bosanskom jeziku, usred Džordžije, pomažu u održavanju ove veličanstvene manifestacije. Bosno moja, lijepa mila… s obje
strane Atlantika…
U Atlanti je još jednom data podrška demokratskoj i multietničkoj BiH kao najboljem okviru u kojem njeni narodi i građani mogu živjeti. A, baština BiH se sve bolje, organizovanije i institucionalizovanije promoviše, i samim time sve bolje poznaje na velikim tržištima kao što su Sjedinjene Američke Države.
