Dok sam stojala okružena mnoštvom ljudi s raznih krajeva svijeta, primijetila sam jednu djevojčicu kako prilazi dvjema staricama koje su sjedile ispred Mesdžidul-Harama. Nakon što ih je poselamila, upitala je da li bi neka od njih primila torbu s humanitarnom pomoći. Jedna žena je veoma rado prihvatila, uzbuđeno izvlačeći stvari iz torbe jednu po jednu. „Zubna četkica!“, uzviknu s velikim oduševljenjem. Shvatila sam da su ove žene veoma siromašne i da od imetka imaju samo odjeću na sebi. Dok sam ih…
tako posmatrala, vidjeh da je starica iz torbe izvukla i malu kutiju. Njeno lice se svo ozari od radosti dok ju je s poštovanjem držala i drhtavim ručicama pokušavala otvoriti, uzvikujući: „Mushaf!“ Djevojčica se načas zbuni: „Ne…nije…“, zamuckujući pokuša ispraviti staricu. „To je samo mala kutija s….“ No, starica nije ni čula njene riječi od uzbuđenja koje ju je obuzelo dok je i dalje nastojala da otvori kutijicu, izražavajući silnu sreću što u svojim rukama drži primjerak Kur’ana. Konačno, uspjela je da je otvori i lice joj prekri tuga i žal, dok je praznog pogleda ispitivala njen sadržaj. Djevojčica tužno ponovi ono što je pokušavala da kaže, i ono što je starica na kraju i sama otkrila. Stidljivo, djevojčica promumlja: „To nije Mushaf…to je samo pribor za šivenje.“
Starica podiže pogled i zagleda se u djevojčicu. Oči joj ponovo zaiskriše od uzbuđenja, a osmijeh obasja borama prekriveno lice. Tada riječima punim čežnje uputi molbu: „Molim te, daj mi jedan Mushaf! Molim te, daj mi jedan Mushaf!“
____________________________________
Gledajući ovaj prizor, ostala sam bez riječi. Ta starica je žena čije su lice, tijelo i odjeća pokazivali znake godina, teškoća i siromaštva. I dok se mnogi od nas ne bi ni osvrnuli na nju zbog njenog izgleda, koliko od nas u srcima nosi tako iskrenu ljubav i privrženost Kur’anu poput nje?
Mnogi od nas smatraju da su velikani među nama oni čija se imena mnogo spominju; čak neki od nas procjenjuju vrijednost nekoga na osnovu broja likeova i komentara na Facebooku i Twitteru. A realnost je da mi ne znamo ko će od nas biti od stanovnika Dženneta i koliko je ko od nas blizak Allahu, subhanehu we te’ala. I možda su oni Njemu bliski nama nepoznati ljudi. Zato nemojmo potcjenjivati i procjenjivati druge samo na osnovu njihovog vanjskog izgleda ili siromaštva.
_______________________________________
Neki su od nas na Zapadu iskušani s luksuznim životom i dunjalučkim obiljem. Da li ćemo se sjećati Allaha, voljeti Njegovu Knjigu i držati se Njegovog Puta uprkos svim izazovima koji nas okružuju? Da li ćemo se truditi da budemo od onih čija se srca razgale i oči zasvijetle pri samoj pomisli da u rukama držimo Kur’an i učimo Allahove Riječi?
Mnogima je od nas koji živimo u bogatijim zemljama pristup Kur’anu znatno olakšan. Dovoljno je da posjetimo neki internet portal, otvorimo aplikaciju na mobitelu ili uzmemo Kur’an s police. Ali koliko ga nas redovno uči i izučava? Koliko nas cijeni tu blagodat koju nam je Allah dao? Koliko je nas odabralo da s Kur’anom uljepša svoj život, poput ove starice koja čak nema ni vlastiti primjerak Mushafa?
