Postoje nepremostive razlike između Srbije i Vojvodine koje se mogu držati zajedno samo silom kao, što se sada i radi, kazala dr. Janja Beč Neumann
Poslije niza antivojvođanskih incidenata u Novom Sadu jučer su osvanuli plakati na kojima je pisalo ‘ Vojvodina Republika – Sloboda za Vojvodinu’, a koje je potpisala Vojvođanska partija (VP).
Vojvođanska partija poslala je tim povodom saopćenje u kojem je navela da neće dopustiti da se ponovi 1988. godina, kada je u Novom Sadu organizirana takozvana jogurt-revolucija i kada je praktično ukinuta široka autonomija Vojvodine.
Ovaj događaj ponovo je aktualizirao priču o položaju Vojvodine kao republike unutar Srbije.
Pogotovo nakon što je u nedjelju u Beogradu održana Skupština Naprednog kluba čiji eksponenti zagovaraju ukidanje autonomije Vojvodine, te da Novi Sad postane glavni grad Srbije. Lider spomenute stranke Čedomir Antić otvoreno je rekao da bi ‘Vojvodini trebalo ukinuti autonomiju’.
‘Vojvodina nije nastala na teritoriji današnje Srbije. Nastala je u jednom kulturnom i civilizacijskom drugačijem ambijentu. Bila je jedno od najrazvijenijih područja bivše Jugoslavije, pored Srbije i Hrvatske. A sada je nedovoljno razvijeno područje Srbije, ispod je centralnog dijela Srbije.Vojvodina se od jogurt-revolucije 1988. godine stalno devastira, stagnira i propada. Smatram da je ustavni problem Srbije suštinski problem. Jer mi sada imamo autonomiju bez autonomije. To je samo autonomija na papiru’, kazao je za agenciju Anadolija predsjednik nevladine organizacije Vojvođanski klub Đorđe Subotić.
Subotić dodaje da Vojvođani zahtijevaju da Vojvodina bude republika u saveznoj, složenoj Republici Srbiji.
‘To bi bila dva ravnopravna entiteta, Srbija i Vojvodina. U međuvremenu, nakon dolaska novih vlasti, sve više se atakuje na Vojvodinu. Vojvodina počinje da se ćirilizuje u najprimitivnijem smislu riječi. Mijenjaju se vlasti bez izbora, kao da nam izborni nisu potrebni. Sve to stvara jedno veliko nezadovoljstvo i uplašenost građana Vojvodine. U Vojvodini se loše živi, i to, prije svega, zbog njenog lošeg i nedopustivog ustavnog položaja’, ističe Subotić, napominjući da bi Vojvodina bila ozbiljna država u Evropskoj uniji (EU) da 1988. godine Slobodan Milošević nije potpalio jogurt-revoluciju.
Prof. dr Janja Beč Neumann, ugledni sociolog i borac za prava Vojvodine dodaje za AA da Vojvodina treba biti slobodna i imati sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast. No, Vojvodine će, kaže, biti koliko borbe za nju.
‘ Vojvodina je jedini ratni plijen Srbije, gdje još ima šta da se proda. Srbije nema drugog ratnog plijena iz svih ratova od 1991 od 1999. godine.Vojvodina nikada nije bila Srbija, vjekovima… Ona je u Srbiji vrlo kratko. Vojvodina je slobodnom voljom poslije Drugog svjetskog rata ušla u sastav Srbije kao njena pokrajina. Nije nama niko ništa poklonio. Mi smo imali svoje partizanske brigade. Nikada nismo imali četnike. Istorije Srbije i Vojvodine su bile različite. Pred Drugi svjetski rat 68 posto ljudi u Srbiji je bilo nepismeno, a u Vojvodini samo 12 posto. To su nepremostive razlike koje se mogu držati zajedno samo silom kao, što se sada i radi’, tvrdi Beč Neumann.
Podsjeća da su ratovi na tlu bivše Jugoslavije počeli upravo jogurt-revolucijom u Novom Sadu.
‘Tada je ukinuta autonomija Vojvodine u ime spašavanja Srbije. TadA se pjevalo: ‘Oj, Srbijo iz tri dela, ponovo ćeš biti cela’, ističe ona.
Nadalje, Đorđe Subotić ističe kako su se ekstremisti probudili nakon uspostave nove vlasti u Srbiji i traže ukidanje Autonomne Pokrajine Vojvodina.
‘To je nešto što građanke i građani Vojvodine neće dozvoliti’, naveo je, ističući da politička scena u Vojvodini praktično ne postoji i da je to u proteklom periodu bilo ‘odjeljenje srbijanskog centralizma’.
‘Mi želimo da Vojvodina ima svoj Ustav, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Izvorne prihode, prirodne i radno stvore resurse. Imamo pravo na imovinu. Kao takva može da pomogne i Srbiji. Pričalo se da je Vojvodina lokomotiva, ali ona od 90-tih ide u rikverc’, dodao je, primjećujući da Beograd i sada planira prodavati vojvođansku zemlju Arapima.
Novo žarište je Vojvodina
Subotić, pak, napominje na ova vlast u Srbiji tolerira ekstremističku scenu i ekstremističke grupacije koje zagovaraju ukidanje autonomije Vojvodine. Boji se nove jogurt-revolucije u Vojvodini.
‘Te grupe su u dosluhu sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). To što rade Dveri, takozvana Treća Srbija, kao njihov ogranak u Novom Sadu, i srpski Napredni klub, to su ekstremističke pojave koje nas vraćaju na unitarizam. Vrši se atak na Vojvodinu. Očigledno da srbijanska politika mora da se s nečim bavi jer je sve jasnije da je Kosovo izgubljeno. Sada moraju da prave novo žarište i izgleda da im je to Vojvodina. To je, nažalost, jako loše’, apostrofirao je Subotić.
Nismo htjeli pucati na Sarajevo
Beč – Neumann je podsjetila da je Vojvodina u ratovima 90-tih imala 200 hiljada dezerterta.
‘Otišli su da ne bi pucali na Sarajevo. To mora ostati kao sjećanje. Ogroman broj ljudi nije pristao da bude u toj priči i otišao je. Mladi mogu da iznesu tu borbu za Vojvodinu’, poručila je.
