Kada su oni koji pozitivno razmišljaju spoznali radi čega su stvoreni, koja je svrha njihova postojanja, podigli su svoje glave i, znajući da je Džennet za njih prava prilika, žurno su mu pohitali. Pravi put koji do njega vodi učinio im se posve jasnim i ustrajno su njime hodili.
Uvidjeli su daje najveća prevara prodati ono što oko još nije vidjelo, za što niko nije čuo, i ono što niko ni zamisliti ne može – trajno uživanje, za ostatak života na ovom svijetu. Bilo bi to poput maglovitih maštarija. Ili, ličilo bi to na kakvu sablast koja bi im došla na san, praćena gustim i nagomilanim oblacima, košmar popraćen gorčinom. Ako na trenutak i bude ugodan, kasnije čovjeka mnogo rasplače i ražalosti. Ako ga u jednom danu razveseli, mnoge mjesece učini mu nesnošljivim. Bolovi koje takav izbor prouzrokuje puno su jači i duži od trenutaka uživanja, tuga koju sa sobom donese mnogo je puta veća od sretnih trenutaka. Njegov početak popraćen je strahom, a njegov kraj kajanjem i potragom za utočištem.
Kakvog li čuda kada neko, naizgled dobrodušan, koji samo vanjštinom podsjeća na intelektualca, prednost daje prolaznom i bijednom uživanju u odnosu na trajno i dragocjeno! Kako to da prodaje Džennet, koji je prostran koliko nebesa i Zemlja, za zatvor u kojem gospodare pošasti i belaji (iskušenja), tako ugodna staništa edenskih vrtova, ispod kojih rijeke teku, za tijesna staništa koja, na kraju, propadnu i nestanu! Zašto mijenjati djevice poput bisera i merdžana, koje su pripremljene milim muževima svojim, za nečiste i nemoralne bludnice, koje tajno žive s ljubavnicima; hurije u šatorima, za nevaljale žene prepuštene mnogima na raspolaganje; rijeke kojima vino teče, ukusno onima što ga piju, za nečisto piće koje muti ljudski razum, zlo koje remeti život i vjeru; užitak gledanja u lice Silnog i Milostivog, za kratkotrajno uživanje u gledanju ružnog i pokuđenog lica nekih stvorenja; slušanje govora Samilosnog, za slušanje harfi i muzičkih instrumenata, pjesama i melodija; sjedenje na minderima od bisera, rubina i krizolita na Dan okupljanja, za sjedenje na mjestima razvrata, sa svakim šejtanom prezrenim! Zašto poziv glasnika – “O stanovnici Dženneta! Ne oklijevajte i ne očajavajte! Imate pravo da uživate, da živite a ne umirete, da boravite a ne iseljavate se, da budete mladi a da ne starite.” – mijenjati za pjesmu kojekakvih pjevača!
Očita prevara u ovakvoj trgovini objelodanit će se na Sudnjem danu, bijeda učesnika u njoj bit će obznanjena na Dan tuge i kajanja. Kada bogobojazni budu skupljeni u grupu pred Milostivim, a kad u Džehennem žedni grješnici budu potjerani, i kada glasnik pred tolikim svjedocima bude dozivao, svi će znati ko će od ljudi imati počasno mjesto.
Kada bi onaj koji je propustio ovo društvo mogao makar svojom maštom zamisliti kakve je počasti Allah bogobojaznim pripremio, kakve blagodati i radosti koje oko nije vidjelo, za koje nijedno uho nije čulo, nešto što se ni zamisliti ne može, znao bi štaje propustio.
Znao bi da nikakva dobra na ovom svijetu nije uradio, da spada u one koji su izgubili svoj prtljag.
Saznao bi da su neki ljudi postali vlasnici ogromnih prostranstava, imetka koji je neprolazan, te da su istinski pobjednici oni koji su dobili pravo na ugodan boravak u društvu Veličanstvenog i Uzvišenog. Oni će uživati u dženetskim baščama, sjedit će na sjajnim divamma i naslonjačima od dibe, uživat će s hurijama krupnih očiju, u raznovrsnom voću. Služit će ih vječiti mladići, sa čašama, ibricima i peharima punim pića iz izvora tekućeg, od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg pamet neće izgubiti. Častit će se voćem koje će sami birati, i mesom ptičjim kakvo budu željeli!
U njima će biti i hurije očiju krupnih, slične biseru u školjkama skrivenom – kao nagrada za ono što su činili. Služit će ih sa zdjelama i peharima od zlata, u kojima će biti što duša poželi i što se oku dopada, a u tom uživanju vječno će boraviti.
Tako mi Allaha! Poziv za ovakvo nešto bio je upućen na tržnici propasti, dunjaluku. Pa ipak, niko se nije pomjerio niti pokrenuo, osim jedne skupine ljudi.
Zaista je čudno kako je zaspao onaj koji traži, kako zaručnik nije dao svoj mehr?! Kako se nekome život na ovom svijetu mogao učiniti tako ugodnim, i nakon što je čuo vijesti o Džennetu! Kako je neko mogao poželjeti bilo šta, a ne prigrliti njegove djevice! Kako vidjeti radost u bilo čemu mimo Dženneta! Kako su srca onih koji su čvrsto vjerovali mogla osaburiti (strpjeti se i ne odlučiti da čine sve što do njega vodi)! Kako su srca većine stvorenja mogla biti od njega okrenuta! A šta su oni koji su poricali i glave svoje okretali u njegovu zamjenu izabrali?!
- Odlomak iz knjige: ‘Vodič ka Džennetu’ autora ibn Qajjima
“Vodič ka Džennetu”, kako i sam naslov kaže, predstavlja iscrpan vodič u kojem nas velikan islamske misli, Ibn-Kajjim el-Dževzi, upoznaje sa nizom pitanja vezanih za Džennet, počevši od njegovog stvaranja, nastanjivanja prvih ljudi, Adema, a.s., i Have, r.a., u njemu i događaja sa Iblisom, l.a., zatim sa opisima Dženneta, njegovim baščama i rijekama, perivojima i divanima, dženetskim mladićima i hurijama, raznim dženetskim uživanjima i blagodatima, njegovim deredžama i stanovnicima, kao i sa najvećom nagradom…
