Vladimir Petković, selektor reprezentacije Švicarske, koja će danas u Sankt Peterburgu (16 sati) u okviru osmine finala Mundijala u Rusiji izaći na megdan selekciji Švedske, u ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz” osvrnuo se na dosadašnji tok planetarne smotre fudbala, ali i naš državni tim.
Nakon uvodnih čestitki i nastavka impozantnog niza od samo jednog poraza u posljednjih 25 utakmica, uvijek odmjereni Petković kratko dodaje:
Šanse 50:50
– Ispunili smo minimalni cilj – izjavio je bivši fudbaler ilidžanskog Igmana, Sarajeva, Rudar Prijedora, Kopera i desetak švicarskih klubova – od Siona do Belincone.
Petković svakodnevno dobiva poruke podrške iz svih dijelova Evrope, a posebno ga obraduju one iz rodnog grada.
– Raduju me poruke podrške prijatelja i rodbine iz Sarajeva. Drago mi je. Nastojim svima da odgovorim. Međutim, ne bih volio nabrajati imena jer ću nekoga sigurno zaboraviti, od Jasmina Bakovića, Faruka Hadžibegića, Elmira Pilava, Salema Prolića, Envera Lugušića, doktora Kapetanovića… – kaže Petković (54).
Švicarci prolaz u četvrtfinale SP-a čekaju još od 1954. godine. Je li konačno kucnuo taj čas?
– Sve je moguće. Šanse su 50:50. Dva dana nakon prethodne utakmice smo imali opuštanje i odmor, a od subote smo počeli pripreme, mentalne i fizičke, za Švedsku.
Šveđani imaju kompaktnu ekipu koju je teško nadmudriti. Imate li Vi recept za pobjedu?
– Vidjet ćemo… Svi smo u grupnoj fazi vidjeli njihovu snagu. Bili su u teškoj grupi, ali su na kraju, na tabeli, nadmašili jednu Njemačku, pobijedili Meksiko sa 3:0, a prije toga u baražu izbacili Italiju. Znači, ponovili su skoro senzacionalan rezultat iz dodatnih kvalifikacija.
I protiv Njemačke su izgubili u posljednjim sekundama… Jednostavno, Šveđani su kompaktni, posebno fizički, odnosno trkački jak tim. Puno vrijede kao ekipa.
Odlaskom Zlatana Ibrahimovića reprezentacija Švedske je totalno drugi tim…
– Da, ne baziraju se više na individualni kvalitet, nego na kolektiv. Mi moramo uspostaviti našu igru i tjerati ih ili držati dalje od našeg gola. Šveđani su posebno jaki na skok igri. Na taj segment igre ćemo, sigurno, obratiti posebnu pažnju.
Koji su krajnji dometi Vašeg tima u Rusiji?
– Ne razmišljam o tome. U fokusu je samo predstojeća utakmica.
Mesi i Ronaldo
Velikani svjetskog fudbala poput Njemačke i Argentine su već kod kuće. Je li to i za Vas veliko iznenađenje?
– To je senzacija za cijeli svijet, kao što je to bila i naša igra protiv Brazila. Tokom cijele grupne faze bilo je znakova da su protivnici dosta izjednačeni te da svaki tim protiv bilo kojeg protivnika može ići na pozitivan rezultat.
U posljednjih pet svjetskih prvenstava četiri prvaka su ispala u prvom krugu takmičenja. Je li i to bila opomena za Nijemce?
– To „pravilo” može vrijediti za druge, ali ne i za Njemačku.
Rusiju su već napustili i jedan Lionel Mesi (Messi), te Kristijano Ronaldo Cristiano), dva trenutno najbolja igrača svijeta. Je li to plus ili minus za nastavak takmičenja?
– Šteta za ta dva asa. I navijače. Ali, nogomet je ekipni sport. Vidjeli ste prednost kolektiva, koji onda rezultira izbacivanjem pojedinca, poput Francuza Mbapea (Mbappe). Pobjeđuje jači kolektiv, to se vidjelo i u subotnjim duelima. Na pravom mjestu u pravom momentu.
Kako komentirate prvi dio Mundijala?
– Bilo je interesantno, neizvjesno. Vidjeli ste da nije bilo jednostavne utakmice. Jer, samo u dva-tri duela su ovi manji poraženi od velikih favorita, kao što se to i očekivalo prije mečeva. Sve ostale utakmice su bile vrlo neizvjesne.
Možete li već sada suziti krug favorita za tron?
– Teško, jer i poslije prvog kruga se vidi da Belgija ima strašnu ekipu, da Francuzi imaju odličnu ekipu, ali i još više potencijala.
Brazil polako kroz utakmice diže formu – pojedinačno su daleko najjači. Možda neka od ekipa iz Južne Amerike može napraviti iznenađenja i otići daleko.
Je li u Rusiji, po kvalitetu, bilo mjesta za reprezentaciju Bosne i Hercegovine?
– Svakako. Sigurno da je bilo, samo što Evropa, bar prema meni, za kvalitet koji posjeduje ima malo mjesta na finalnim turnirima svjetskih prvenstava. Ali, to je tako. Na evropskim prvenstvima se koncentriše veliki kvalitet…
Da na svjetskim prvenstvima igraju samo najbolje ekipe ne bi bilo mjesta za neke ekipe izvan Evrope.
Emotivna igra
Nakon Vaše utakmica sa Srbijom, ali i prije nje, diglo se „puno prašine”. Kako s ove distance gledate na sve to?
– To je davno arhivirano. Važno je da igramo nogomet, jer zavisimo od njega. Fudbal je emotivna igra. I mora to da bude. Ono što se desilo, desilo se. Iz onakvih situacija moramo mnogo da naučimo.
Važno je da se koncentrišemo na nogomet, na tu prelijepu igru koja ujedinjuje ljude. Sve treba shvatati pozitivno, uz respekt. To je igra koja ti donosi puno. Znači, profesionalnost na prvom mjestu. U svakom slučaju, mi smo imali jednu od najtežih grupa, u kojoj je sve bilo moguće. I Kostarika ima kvalitet, ali i iskustvo. Znaju igrati…
Uvijek će se neko žaliti
Je li uvođenje novih tehnologija i u fudbal dobro za napredak najpopularnije igre na svijetu?ijek će se neko žaliti
– To je, svakako, pozitivno. Pratio sam to i ranije, i u Njemačkoj i u Italiji. Međutim, svi mi iz svijeta nogometa trebamo i da se naviknemo na to, da se ubrzaju stvari. Možda je bilo nekih manjih grešaka na ovom Mundijalu, ali… Nekad se ni sa ovom tehnologijom ne mogu usaglasiti svi. Uvijek će neko naći izgovor da bude nezadovoljan.
Vrhunska organizacija
Organizacija SP-a u Rusiji je, kako kaže Petković, odlična.
– Sve je na vrhunskom nivou. Svi stadioni imaju puno prostora za sve što je neophodno na jednom sportskom borilištu – od igrača, trenera do novinara i navijača. Veoma je važno da nema nekih većih problema ni među navijačima.
Kilometar prije stadiona svi navijači moraju ići pješke – ne možeš autom doći pred stadion. A u tim pješačkim zonama je na svaka tri metra policajac. Oko stadiona zatvore se sve ceste, putevi, autoputevi… – dodaje Petković.
Pobjeda nad Srbijom rođendanski poklon
Roditelji Vladimira Petkoviće žive u Hadžićima. Otac Ivica i majka Nada su ponosni na sina.
– Svaku novu utakmicu očekujemo s nestrpljenjem… – kaže ponosni otac Ivica, bivši igrač ilidžanskog Igmana, Sarajeva, Željezničara, kakanjskog Rudara, te trener Ilidžanaca i Radnika iz Hadžića, koji je uveo u Drugu ligu bivše Jugoslavije.
Interesantan podatak je da je utakmica Srbija – Švicarska 1:2 odigrana na Ivicin osamdeseti rođendan.
– Sin me nazvao odmah nakon utakmice sa Srbijom, iz svlačionice, i rekao: “Ovo je rođendanski poklon…” – dodaje Ivica Petković.
Avionom na svaki meč
Reprezentacija Švicarske na svaku utakmicu na SP-u u Rusiji putuje avionom.
– Naš kamp Toljati je blizu Samare, gdje se Volga širi. Tu je veliko jezero. Samara je poznata po fabrici Lade. Do Sankt Peterburga, gdje igramo sa Švedskom, je dva sata i 15 minuta leta. Idemo dva dana prije utakmice, a vraćamo se dva dana poslije. Kao što smo i do sada radili – objašnjava Petković.
26 pobjeda Petković je ostvario na klupi reprezentacije Švicarske
9 remija ima naš stručnjak, uz osam poraza
1985. bio je član FK Sarajevo, koji je osvojio titulu prvaka Jugoslavije
