– Još uvijek vjerujem u gledanje u oči, naročito stojeći ispred neke ikone, tada sam posmatran. Baveći se teologijom, zaista saznajem da oči drugoga jesu ogledalo u kojem se ogledam i u tim očima stoje i oči drugoga sa velikim D. Ovo je istovjetno i sa riječima koje izgovaramo, zaista je važna svaka izgovorena riječ. Izgovorene riječi su samo ono što je u našem srcu, jezik je rizničar, a dobar čovjek iz riznice iznosi dobro, a zao iz riznice iznosi zlo. Mnogi primjećuju da i danas možemo i iz očiju vidjeti zlobu i mržnju. Svaka riječ izgrađuje i nas i onoga kome upućujemo, kao i što može da rani i ubije – kaže Grigorije..
A kada otvorimo oči…
– Ovo je posljedica našeg držanja očiju zatvorenih i našeg puštanja da se laž rascvjeta. Laž je samo početak, završetak je nasilje. Imamo onu “ko laže taj krade, ko krade taj ubija”. Kad je počelo da se toliko laže i kad je prestalo da se govori “daj ne laži? Ili prestani da lažeš”? Shvatio sam da je to u isto vrijeme kada su trojica počeli da tuku jednog, kad više nije bilo ravnopravne borbe. I kad je počelo da se zbiva da čovjeka na zemlji šutiraju nogama. Taj na zemlji je prevaren, slagan. Ovo sada je posljedica i vrhunac tog našeg neodgovornog zatvaranja očiju, mi smo zatvorili oči da bismo pobjegli od odgovornosti. Mislim na ovu vlast… Ljudi vide da neko laže, čini nasilje, i vide da je situacija strašna. Evo primjera: Ja sam prošlog Uskrsa pozvan, bili su protesti, i ja sam podržao proteste. I odmah sam dobio “ti se stavljaš na stranu…”. Ne, taj protest je nastao zato što je čovjek udaren štanglom u potiljak. I zato su morali protesti. A ljudi su vrlo brzo zaboravili što su na protestima. Ovo je neodgovorno ponašanje u samom početku, kad su lagali, što nismo rekli nemoj da lažeš. A protiv nasilja moramo na najmudriji mogući način i protestujući.
O ordenu Svetog Save koji je nedavno od SPC-a dobio Aleksandar Vučić, Grigorije je istakao:
– Javni susreti crkve i države nisu imali ništa suštinskog, sve je bila fasada. Vjenčanje, krunisanje, ordenje je postalo važnije od osam vijekova trajanja crkve. A to govori o jednoj strani: Mi smo došli u fazu kad niko ne smije biti različit, drugačiji, što je nešto sasvim suprotno svijetu. Svaki čovjek je različit i to ne smijemo potirati. Ko hoće da pokrije to svojom ličnošću on nas u stvari dijeli. Nemojte da unosimo podjele. Ne smiješ imati drugačije mišljenje? Kada su došli u maju Vučić i Dodik na sastanak on je pričao sve ono što svaki dan priča na televiziji. I onda neka mala primjedba potpuno sve isključuje iz kolovoza, voz ispada. Neko je rekao nešto što nije u saglasnosti sa nekim. Amfilohije kaže “imamo svoje mišljenje”. I onda je uslijedio princip po kom ne smiješ biti drugačiji, a to je strašno opasno i sve nas stavlja “kao petorica su bila protiv mene”… Ko si ti, pa svako jutro ću da ustenem i pred ogledalom ću da kažem ne slažem se s tobom. Svako treba da kaže ujutru ja sam ja, hoću da budem čovjek, ličnost, a ne sluga, podanik. Ljudi, oslobodite se straha.
O gušenju slobode prava…
“Nemam strah, moramo da razgovaramo sa ljudima, da ih oslobađamo. Najvažnije je da budu slobodni i da gledaju jedan drugog, da se pazimo, a ne da se gazimo. I to treba da radi crkva. Sloboda nema nikakvu alternativu, moraš biti slobodan da bi bio čovjek.”
– Ovdje nemamao samo rušenje autonomije jedne ličnosti, već i rušenje svakog zakona, pravila, ustava. Živimo u ustavnom haosu. Ustav SPC-a je prekršen bezbroj puta i to samo pod izgovorom: Moraš da slušaš, jer ako nisi pokoran sluga moram da te sklonim. Bezakonje na djelu je tu.
Vladika Maksim se našao skoro na tapetu SPC-a jer je protivnik sadašnje vlasti.
– Vladika Maksim je redovni profesor, govori pet jezika, sam kuva, sam živi, nema strasti, dvorove, palate, i kao rijetko ko izvršava sve obaveze. I odjednom je problem Maksim, mi smo problem jer hoćemo da budemo slobodni. I pozivamo na slobodu svake ličnosti. Ne tvrdeći da je naše mišljenje apsolutno tačno, samo tražimo razlčitost. Preliva se mentalitet, vode glavnu ulogu ljudi koji ne mogu da podnesu da mislimo drugačije – naglasio je Grigorije.
O knjizi “Gledajmo se u oči”.
– Tekst da otvorimo oči sam napisao tri dana pred ubistvo Olivera Ivanovića. Tjeraju nas da držimo još zatvorene oči jer prolaze kamioni sa oružjem, cigaretama, drogom, nema granica, i to traje godinama. Dolazio je jednom Nebojša Čović kod mene, napao sam ih zbog šverca, dok se narod pati. Jovan Dučić je rekao “podliče se pazar svršiti u mraku”, narod služi za potkusurivanje a on to ne želi. Oliver je htio pomirenje, da živi sa Albancima, pozivao je da otvorimo oči, da vodimo brigu o Albancima, i ubijen je s leđa. Ubijen je čovjek koji je imao ulogu lava koji štiti taj narod. Ubijen je da bi hijene pojele sve što može da se pojede.
Izgovorene riječi su samo ono što je u našem srcu, jezik je rizničar, a dobar čovjek iz riznice iznosi dobro, a zao iz riznice iznosi zlo. Mnogi primjećuju da i danas možemo i iz očiju videti zlobu i mržnju. Svaka riječ izgrađuje i nas i onoga kome upućujemo, kao i što može da rani i ubije
Rezultati izbora na Kosovu i 96 posto glasova za Vučića su imali poseban komentar Grigorija.
– Nisam slijep. Hvaliti se u 21. vijeku sa preko 90 odsto glasova je najblaže rečeno glupost i sramota. Tako ja razgovaram s onim koji mi kaže da otvorim oči. Kod mene u Ljubinju jedan kad je rekao drugom: “Na koji način ste došli do 96 odsto glasova”, dobio je odgovor: “Nismo dobili, kupili smo”. E, tu je kraj demokratije, i to više nema veze sa bilo čim. Treba biti glup pa se hvaliti tim rezultatom.
