Ima sada 40 godina kako ne radim. Dobrovoljno – objasnio je za flamanski list Het Latse Nivs 64-godišnji Belgijanac koji je, iz “razumljivih razloga” želio da ostane anoniman, prenosi agencija Tanjug.
Proživio sam lijep život i niko me nikada nije gnjavio. Radio sam manje od godinu dana i to je sve. Iduće godine, odlazim u penziju – naveo je H.B. koji ima univerzitetsku diplomu.
H.B. je radio samo osam mjeseci.
Bio sam aktivan kao službenik u javnom sektoru. Nisam se ni tu pretjerano pretrgao. Cio dan sam sjedio i gledao da sve bude obavljeno po propisu. Vrijeme sam ubijajo čitajući. Nakon nekoliko mjeseci mi je dojadilo. Pošto sam odradio 200 dana, stekao sam pravo na naknadu za nezaposlene – kazao je on.
Tokom protekle četiri decenije, zavod za zapošljavanje mu gotovo nikad nije ponudio nijedan posao.
Jednom sam dobio obavještenje od jedne simpatične službenice da postoji upražnjeno mjesto u obrazovanju. Pitala me je da li želim da se prijavim – ispričao je H.B, dodavši da je na licu mjesta izmislio neki izgovor kako bi izbjegao da dođe na razgovor.
“Od tada me više nisu uznemiravali. A od kada sam prije 15 godina prešao pedesetu nisu me više ni zvali“, naveo je on.
“To je kao da ne postojim, ali još svakog mjeseca primam svojih 1.000 eura naknade“, zaključio je H.B.
