Allah dž.š., kaže: „A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: »Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ’Gospodar moj je Allah!’ – onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam on prijeti, jer Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“ (el-Mu’min, 28.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Vjernik koji skriva vjerovanje svoje dok je među nevjernicima koji mu ne znaju za vjeru njegovu – i pored svega toga je on vjernik kojeg oni vole, cijene i poštuju, zbog toga što je iman, koji mu je u srcu, taj koji njega čini dobrim u komunikaciji s njima, ophodeći se s njima istinito i povjerljivo, lijepo ih savjetujući, želeći im svako dobro i hajr, i ako se ne slaže s njima u njihovoj vjeri, kao što je radio Jusuf a.s.,
Iskreni, s egipćanima koji su bili nevjernici, i kao što je radio vjernik iz faraonove porodice koji je skrivao vjerovanje svoje ali koji je i pored toga poštovao i cijenio Musa’a, braneći ga riječima: „Zar hoćete da ubijete čovjeka koji samo govori: Gospodar moj je Allah!“ (Pogledaj:
Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/425.) Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Nekada će čovjek svojom vanjštinom pripadati nevjernicima ali je u svojoj nutrini vjernik, kao što je bio slučaj s vjernikom iz porodice faraonove, koji je rekao: »Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ’Gospodar moj je Allah!’ – onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg?
Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam on prijeti, jer Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“ (el-Mu’min, 28.)“ (el-Dževab el-Sahih, 2/205.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Isti je slučaj i s nevjernicima do kojih je doprla poslanikova da’ava u nevjerničkoj zemlji, koji su spoznali da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, u kojeg su povjerovali kao i u ono što mu je od Allaha dž.š., dato i objavljeno – bojeći se Allaha dž.š., onoliko koliko se u stanju, kao što je radio Nedžašija i ostali; nisu bili u stanju učiniti hidžru u islamsku zemlju, niti su bili u stanju pridržavati se svih propisa islama zbog toga što su bili onemogućeni od hidžre i od javnog ispoljavanja vjere ili uslijed nedostatka onoga koji bi ga podučio svim propisima islama.
Takva osoba je vjernik-džennetlija, isto kao što je bio slučaj sa vjernikom iz porodice faraona s faraonskim narodom, ili kao što je bio slučaj Asije faraonove žene, ili kao što je bio slučaj poslanika Jusufa a.s., s egipćanima koji su bili nevjernici, koji nije bio u stanju činiti s egipćanima sve ono što je znao od islama. Pozivao ih je tevhidu i imanu ali mu se nisu odazvali! Allah dž.š., navodeći riječi vjernika iz faraonove porodice, kaže: „Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je on donio.
A, kada je on umro, vi ste rekli: ’Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja!“ (Mu’min, 34.)“ (Pogledaj: Medžmu’ulFetava, 19/217.; Minhadžus-Sunneh el-Nebevijjeh, 5/112.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Kada se vjernik nađe međ’ nevjernicima ili među griješnicima – neće se boriti protivu njih svojom
rukom ako nije u mogućnosti i u stanju to činiti. Ako bude u stanju – boriće se protivu njih svojim jezikom, a ako ne – onda svojim srcem ali i pored svega toga neće lagati i neće svojim jezikom zboriti ono što mu nije u srcu. Ili će ispoljiti svoju vjeru ili će je skrivati ali, i pored toga, on se neće s njima slagati u svemu ali im neće ni lagati niti će svojim jezikom zboriti ono što mu ne leži na srcu. Skrivanje svoje vjere je jedno dok je ispoljavanje neispravne vjere nešto sasvim drugo.
Ispoljavanje neispravne vjere – Allah dž.š., ne dozvoljava osim pod prisilom, kada je dozvoljeno izgovoriti riječi nevjerstva!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/424.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Mezheb selefa nije nešto što se smije skrivati izuzev u mjestima ili državama novotara poput ši’itskih ili haridžijskih mjesta/država, kada će vjernik, koji je potlačen i slabašan, u tim zemljama, nekada skrivati vjerovanje svoje kao što je vjerovanje svoje skrivao vjernik iz faraonove porodice i kao što je vjerovanje svoje skrivao veliki broj vjernika onda kada bi se našli u „darul-harbu“ – nemuslimanskoj zemlji.“ (Medžmu’ul-Fetava, 4/149.) Imam el-Kasimi rhm., kaže: „Dozvoljeno je skrivati vjerovanje svoje i iman od zla zlih ljudi, zbog toga što Allah dž.š., hvali vjernika iz porodice faraona i pored toga što je skrivao vjerovanje svoje, a po njemu je čak i cijelo poglavlje Kur’ana dobilo ime!“ (Pogledaj: Isarulhakki ‘alel-halki, 1/33.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.
