Život je čovjekov od dijelova mnogih satkan…
Od događaja koji nas poput vjetra nose, podižu nas i oblikuju…
Od izbora i odluka koje slijedimo, ili im im leđa okrenemo…
Od potrage za prolaznim cvijetom dunjalučkim, koji brzo vehne i u zemlju se vrati…
A i ne zaboravimo sve ljude koji su postali djelićem u slagalici naših dana; sjetimo se onih koje volimo, onih koji nas povrijediše, onih koji nam pomogoše, ili samo nestadoše, a svi oni ostaviše trag…
Ponekad zaboravimo da nismo sami, i u očaj padamo, ne vidjeći spas niti mudrost u svemu oko nas…
Tek s protokom vremena, shvatimo da je cijeli život naš poput mozaika divnog dizajniran, i da se svi djelovi njega slažu, formirajući trag…
Stoga, ne bojmo se belaja u kojima smo sad, jer doći će dan kad ćemo shvatiti da su oni poslani u pravi čas, i da su samo znak pažnje Onog Koji stvori nas; a kako bi i bilo drugačije, kad je Rabb naš Milostiv i Blag!?
I spomena je vrijedan momenat još jedan, jako važan…
A to je kada shvatiš da vjera je blago najveće, i Allah je Zaštitnik naš…
