Historijski grad Cezareja uvijek je predstavljao izvor arheoloških otkrića, koja datiraju još iz perioda ranih civilizacija. Međutim, u srijedu je zabilježen novi rekord, do sada najveći u Palestini, kada su u gradskoj luci otkriveni zlatnici.
Izraelski Ured za starine otkrio je u srijedu da je pronašao oko 2.000 zlatnika na dnu Sredozemnog mora u blizini obale grada Cezareje, koji se nalazi južno od Haife. Zlatnici su stari 1.000 godina i potiču iz perioda fatimijske vladavine.
Ured za starine pojašnjava da je fatimijsko blago otkriveno zahvaljujući nedavnoj oluji, koju su pratili veliki valovi, uslijed čega je došlo do pomjeranja morskog dna. Jedan od ronilaca je savim slučajno zapazio zlatnik.
Restoran i konoba u džamiji
Uzeo je nekoliko novčića i o tome odmah obavijestio Ured za starine, koji je zatim poslao svoje ronioce da izvuku blago iz mora. U pitanju su novčići od dinar i pola dinara, koji su još uvijek u odličnom stanju.
Blago se nalazilo na dubini od deset metara i samo desetak metara od obale. U ovom gradu se nalazi i veliki broj građevinskih spomenika iz perioda Kanaana, Helena i Bizantje, od kojih je najznačajniji veliko pozorište.
U najznačajnije islamske spomenike u ovom gradu ubraja se džamija izgrađena za vrijeme vladavine emevijskog halife Abd al-Malika ibn Marwana, koja se nalazi na samoj obali. Džamija je trenutno pretvorena u restoran i konobu, i to od 1948. godine, kada je Izrael okupirao palestinsko selo Cezareju, na čijim je ruševinama podigao grad s istim imenom.
Ured za starine prenosi riječi ronioca koji je pronašao ovo blago da je u prvi mah pomislio da se radi o novčićima iz neke dječije igre. Međutim, kada je shvatio da se radi o pravim zlatnicima, brzo je izašao iz vode, noseći sa sobom nekoliko novčića različitog oblika i težine te ih pokazao odgovornim osobama.
Direktor odjeljenja za pomorsku arheologiju pri izraelskom Uredu za starine Kobi Sharvit smatra da ovo blago sadrži veoma rijetka i zanimljiva historijska svjedočanstva o životu u zemlji tokom fatimijskog perioda. Naglašava da je važnost ovog blaga daleko veća od njegove materijalne vrijednosti, s obzirom da predstavlja rijedak historijski antikvitet.
Visok kvalitet zlata
Prema njegovom mišljenju, postoji nekoliko scenarija koji objašnjavaju kako je blago dospjelo na dno mora, poput toga da je potopljen brod koji je nosio poreze iz Palestine za centralnu vlast u Egiptu, zatim da su to bile plate koje je Egipat poslao svojim vojnicima zaduženim za čuvanje Cezareje.
Međutim, kaže da je blago najvjerovatnije na dno mora dospjelo nakon potapanja velikog trgovačkog broda u luci Cezareje dok je putovao između obalnih gradova Sredozemnog mora.
Arheološki istraživač Walid Atrash pojašnjava da se fatimijski novčići nalaze u odličnom stanju, bez obzira što je prošlo 1.000 godina i izloženosti vodi, što dokazuje veoma visok kvalitet zlata od kojeg su načinjeni.
Istakao je da se na pojedinim novčićima vide tragovi ljudskih zuba, što je, zapravo, uobičajen način, pa čak i danas, da se provjeri kvaliteta zlata i da li je u pitanju čisto zlato. Samo je nekoliko kovanica u lošem stanju, dok većina njih izgleda kao nova.
Atrash za Al Jazeeru podsjeća da je fatimijski dinar, koji je proizveden na Siciliji u 9. stoljeću, ostao u opticaju i nakon križarskog osvajanja zemlje krajem 11. stoljeća. Podsjetio je i na to da su fatimijske kovanice otkrivene prije nekoliko godina i u gradu Tiberias. Kasnije su se na zlatnicima u Egiptu i Sjevernoj Africi otiskivala imena fatimijskog halife Al-Hakim bi-Amr Allah al-Mansura (996-1021) i njegovog nasljednika halife Al-Zahira.
Prosperitetan grad
Profesor Mahmoud Yazbek, historičar i stručnjak za povijest Palestine, tvrdi da je otkrivanje ovog blaga još jedan dokaz razvoja grada Cezareje, kao obalnog grada u kojem je akumulirana ogromna i izuzetno vrijedna kulturna baština. Ističe kako Cezarija i danas ostavlja izuzetan dojam na posjetitelje, zahvaljujući velikim i raznolikim drevnim zdanjima, te je ukazao i na to da grad sadrži brojna arheološka iznenađenja.
Yazbek je za Al Jazeeru rekao da je otkriveno blago najvjerovatnije “dio poreza koji su se davali centralnoj vlasti” te podsjeća da islamski historijski izvori, poput Al-Rihaleh al-Andalusi od Ibn Jubayra, govore o tome.
Kaže da u Podsjetniku o sporazumima putovanja Ibn Jubayr navodi da su Fatimije ubirali poreze, ali i u drugim djelima, gdje se kaže da su stanovnici davali polovinu poljoprivrednih prinosa i dinar po glavi kao porez Fatimijskoj državi, koja se odlikovala po bogatstvu, procvatu trgovine i napretku gradova, poput grada Cezarije, koji je obnovljen i sačuvan.
