Duži rokovi zastarijevanja, besplatni advokati, bolja zaštita i veće odštete žrtvama – to su ključne tačke novog zakona kojim se u Njemačkoj želi olakšati žrtvama seksualnog nasilja prijavljivanje počinitelja zločina.
Njemački parlament je ove nedjelje prihvatio novi zakon kojim se žele ojačati prava žrtava seksualnog zlostavljanja. Uz tu bi se vijesti moglo dodati i – konačno. Jer taj zakon je već godinu i pol dana ležao u ladicama odbora za pravosuđe njemačkog parlamenta Bundestaga – činilo se da on više neće ni biti izglasan u ovom legislativnom razdoblju. No, sad je zakon ipak dospio pred zastupnike koji su ga i izglasali. Uspjeh! – kaže se u saopštenju savezne ministrice pravosuđa, Sabine Leutheusser-Schnarrenberger.
Ali taj “uspjeh” ima i neke tamne strane. Usprkos dugotrajnim konsultacijama parlamentarnim strankama nije pošlo za rukom dogovoriti se mimo stranačkih granica – što bi pri toj temi bilo itekako poželjno. Prije tri godine su vijesti o hiljadama slučajeva seksualnog zlostavljanja djece u školama ili pod okriljem crkvi šokirali javnost, i od tog se šoka ona do danas nije oporavila. Ali političkim strankama to nije bio dovoljan povod da se potrude oko rješenja prihvatljivog za sve – zakon je izglasan samo glasovima stranaka vladajuće koalicije kršćanskih demokrata i liberala. Opozicioni zastupnici iz Socijaldemokratske stranke, Zelenih i Ljevice su se suzdržali.
Rok zastarijevanja kao kamen spoticanja
Ključni kamen spoticanja je bilo pitanje roka zastarijevanja počinjenih zločina. Opozicija je htjela puno duže rokove od onoga što je konzervativno-liberalna koalicija bila spremna prihvatiti. I novim zakonom je određeno da rok zastarijevanja ostaje deset godina, pomaknut je jedino trenutak od kada rok počinje teći: umjesto dosada od navršene 18. godine života žrtve, sada je to pomaknuto na navršenu 21 godinu života.
Time zakonodavac želi osigurati da seksualno zlostavljanje djece ne zastari još prije no što ona kao odrasli ljudi uopšte budu u stanju s tom se problematikom suočiti. Sonja Steffen iz Socijaldemokratske stranke naglašava, međutim, da to nije dovoljno – njezina stranka je zahtijevala produženje roka zastarijevanja na 20 godina. A stranka Zelenih se zalagala da zastarijevanje počne važiti tek od navršene 25. godine života.
Ono oko čega su se sve stranke uspjele složiti je produženje roka u kojem žrtve mogu tražiti odštetu. Taj je rok sa tri produžen na 30 godina. Jednako je tako na opštu suglasnost naišla promjena koja za cilj ima ohrabrivanje žrtava da uopšte podnesu tužbu sudu. Ubuduće će pri davanju izjave biti dozvoljeno korištenje video snimaka, što omogućuje žrtvama da izbjegnu novo sučeljavanje s počiniteljima zločina. Osim toga će ubuduće biti jednostavnije zahtijevati izuzeće javnosti s procesa. Na kraju su svi bili složni i oko toga da se žrtvama koje pokrenu tužbu na raspolaganje stavi besplatni advokat.
Novac za terapije
Osim izglasavanja ovog zakona njemačka vlada namjerava osnovati i zaseban fond za financiranje terapije žrtava seksualnog nasilja. Dugo oko tog fonda nije bilo moguće postići suglasnost. Izvorno je bilo predviđeno uplaćivanje 100 miliona eura u fond – po 50 miliona od strane savezne vlade s jedne strane te vlada njemačkih saveznih zemalja s druge. Budući da dogovor oko toga nije postignut, Berlin je odlučio da fond pokrene samo sa svojim dijelom novca.
Na kraju su sve stranke u Bundestagu ipak bile složne u procjeni da je ovim zakonom učinjen tek prvi korak – mnogi drugi moraju još uslijediti. Jer za uspješnu borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece nije dovoljno donijeti zakon – potrebna je široka rasprava u društvu i senzibiliziranje ljudi za ovaj problem.
