Kada smo početkom ove godine saznali da se cijeli svijet neizbježno suočava sa smrtonosnom pandemijom korona virusa, nismo ni slutili koliko će COVID-19, pored smrti i bolesti najbližih, promijeniti naše živote, ograničiti naše kretanje i putovanja, jednostavno nas udaljiti jedne od drugih, a da ne govorimo o teškim ekonomskim posljedicama, posebno u siromašnim zemljama.
Zahvaćeni strahom od nevidljivog i nepredvidivog virusa, na trenutak smo pomislili da je terorizam nestao. Zapravo, širenje korona virusa i ograničavajuće mjere zatvaranja (lock-down), koje su se redom uvodile u svim državama svijeta, a posebno medijske slike pustih gradova i užasavajuće scene iz zakrčenih bolnica, preplavili su nas strahom i neizvjesnošću. Virus čudnog imena SARS-CoV-2, skraćenica za “ozbiljni akutni respiratorni sindrom korona virus 2”, koji uzrokuje korona virus bolest, ili skraćeno COVID-19, postao je pravi nevidljivi terorista, koji svakodnevno atakuje na naše živote, a posebno je opasan za živote naših najmilijih starije životne dobi.
Za ovaj virus, unatoč ogromnim naporima najvećih svjetskih laboratorija i stručnjaka, još nije pronađena učinkovita vakcina niti lijek, a iz nekih političkih i medijskih centara počele su se plasirati i ozbiljne teze o globalnoj zavjeri, optužbe da se čak radi i o nekoj vrsti biološkog terorizma, ma koliko te informacije bile kredibilne i ma šta one značile.
Afganistan, Nigerija, Sirija, Niger, Francuska…
Ugroženi su podjednako i bogati i siromašni, i kršćani i muslimani, i ateisti i vjernici, i najveće svjetske zvijezde i najsiromašniji seljaci… Armagedonske slike iz pustih svjetskih metropola su nam izgledale nestvarno, a onda smo ih doživjeli na ulicama svojih gradova. Jednako zastrašujuće i pusto izgledali su i Trg svetog Petra u Rimu i Kaba u Mekki. U toj sveopćoj globalnoj pometnji, terorizam inspiriran radiklanim idejama i nakaradnom zloupotrebom religije kao da je za trenutak “nestao”. A da li je? Zapravo, privremeno je potisnut naizgled većim strahom. Jedno vrijeme je sa udarnih vijesti na medijskim ekranima i društvenim mrežama spušten na niže nivoe “važnog”, jer su brojke umrlih i zaraženih širom svijeta ovu pojavu zasjenile.
Pritisnuti zastrašujućim informacijama o korona virusu koji ne bira ni vjeru, ni rasu, ni boju kože, ni ekonomski stalež, zapravo smo samo fokus naših strahova preusmjerili na onaj najbliži nama, a terorizam je i dalje ostao uzimati svoj krvavi danak, od krvavih učeničkih klupa u školama Afganistana, do iz zasjede pobijenih vojnika u kasarnama Nigerije, od bombaških napada i izmasakriranih civila na pijacama Sirije, do napada iz zasjede na humanitarce u Nigeru. A onda se opako zlo terorizma ponovno počelo dešavati u gradovima Evrope: nožem su zbodeni ljudi u Dresdenu, napadnuti su policajci u Zagrebu, ubijen je i obezglavljen nastavnik u Parizu, troje ljudi je zbodeno u Nici, do sinoćnje pucnjave iz dugih cijevi na ulicama Beča.
Još se ne zna tačan bilans ubijenih i ranjenih, ali se zna da je zlo terorizma i dalje među nama i da ga nije moguće neutralizirati zapaljivom retorikom i političkom zloupotrebom. Ukoliko se to desi, nažalost, cilj terorista je ostvaren, ili, kazano korona-terminologijom, virus terorizma se oteo kontroli i izazvao kolaps našeg zdravstvenog sistema. Jednako kao što je za pandemiju korona virusa potrebno što prije naći vakcinu i efikasan lijek, i za globalnu pošast nasilnog ekstremizma i terorizma nužno je hitno pronaći efikasnu zaštitu, a ona sigurno neće doći rasplamsavanjem mržnje, podlim etiketiranjem i optuživanjem kao što se to pokazalo i dokazalo u toku posljednja dva desetljeća.
Muslimanima Evrope kao zamjenski Židovi’
Beč je sinoć bio poprište višestrukog terorističkog napada. Na ulicama svjetske metropole odvijala se prava drama, pucnji, sirene i svjetla policije na svakom koraku. Na društvenim mrežama su se odjednom počeli pojavljivati zastrašujući snimci ubistava prolaznika i vatrenih okršaja policajaca s teroristima. Teroristi nemaju religije, oni su mračnjaci čija je religija mržnja. Sinošnji napad u Beču jednako kao i jučerašnji daleko smrtonosniji napad na kampusu Kabulskog univerziteta, u kome je ubijeno 19, a ranjeno 22 studenata, jasno ukazuju da teroristi ne biraju ni vrijeme, ni mjesto, a još manje naciju i religiju. Oni žele srušiti mnogo više od samih zgrada i ubiti, ako je to moguće kazati, mnogo više od samih ljudskih žrtava. Teroristi žele ubiti ljudskost kod ljudi i sve one vrijednosti koje je ljudska civilizacija izgradila.
Ovaj posljednji teroristički napad u Beču, ali i oni u Francuskoj, udar su na sve ideale Evrope i njenu budućnost. Ulozi su veliki, a najranjiviji su opet evropski muslimani, kojima se ovim napadima stavlja meta na lice. I ovdje ću ponoviti svoja upozorenja da se muslimanima Evrope nameće uloga “zamjenskih Židova”, kao što je to bilo pred Holokaust, jer populistički političari zlo terorizma koriste za svoje prljave agende. Ne mržnji, ne sataniziranju i getoiziranju, jer će to na kraju koštati sve i uništiti i one koji iz ovih nemilih događaja pokušavaju izvuči političke poene.
Na pitanje kako pobijediti terorizam, najzdraviji odgovor bi bio da ne smijemo pristati da budemo terorizirani, ne smijemo dopustiti da strah vlada našim životima, unatoč svim njegovim opakim i svakodnevnim nasrtajima. Čak i kada smo uplašeni, kao što smo to svi bili gledajući sinošnje užasavajuće slike sa ulica Beča.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
