Jer, Arijana Demirović nije bilo ko, ona je kćerka nekadašnjeg nogometaša Irfana Demirovića, a sada prvog čovjeka bišćanskog ,,Triglav osiguranja” i, što je još važnije, Igor Dodik je sin Milorada Dodika, nekadašnjeg premijera, a danas…ma dobro, znate sve o Dodiku. Igor je takođe poznat kao nezaposleni student, koji je stekao kreditne preduslove kako bi podigao 3 miliona KM za naake jabuke. Treba djetetu, šte ćete, a i ima jakog žiranta.
Sedma sila se digla na noge. Konačno je došlo do sljubljivanja politike, trača, žutila i ljubavne priče u jednu informaciju! Konačno, vijest koju mogu čitati i stari i mladi, i oni sa nešto škole i oni koji su hodali oko iste. Podjednako će biti zainteresovani i profesori i frizerke. Krajina je dobila svog Romea i Juliju!
Informativci užurbano prenose podatke žutaćima, žutaći informativcima pikanterije. Mediji u Bosni su dobili novu doping dozu priče. Istina?
I svi komentarišu.. Tim bolje.
Cinici i nacionalisti koji su tvrdili kako nema ništa od te ljubavi i kako se samo sedma sila hrani glupostima, zavukli su se u jazbine. Oni otvorenijeg duha kažu kako, ono, ima ljubavi i već se projektuju u buduću sapunicu. Poput britanskih tetkica koje su sakupljale šoljice sa Dajanom i Čarlsom. Nepopravljivi romantici se kunu da će ljubav pobijediti, a matičar posao odraditi. I karte se traže.
18. juli. Dan državnosti, ustavotvornosti, derneka, svadbe i ko zna čega sve ne. To se čeka! Biće ića i pića, mezetluka i rahatluka, Cece i Harisa…
Pravovjerni u oba tabora, i Demirovićevom i Dodikovom, koji su tvrdili da da nema šanse da se Bošnjakinja i Srbin, i to iz tako uglednih familija orode, podvučenih repova muče. To ne biva. Ne ide. Ali, eto, baš biva.
Padoše u vodu sve hipoteze po kojima mogu i ona i on probrati među stotinama ,,svojih“, pa da sve bude kako spada. I po Bogu i po Allahu.
Pita se pošten bišćanski pravovjeran svijet šta to bi jednom uglednom sportisti da pusti dijete za Kaurina. Školovao je malu daleko od ovog vilajeta, u Italiji, na prestižnom milanskom Univerzitetu Bokoni. Možda je to i greška Irfanova. Jer na tom, kao i na ostalim bjelosvjetskim koledžima, ima svakakve mlađarije. A mladost ludost, pa ko koga dohvati. Ljubav ne pita za godine, porijeklo, a pogotovo naciju. Istu muku deveraju i banjalučki nacionalisti.
Dumaju kako je Igor mogao naći cura na svaki prst po stotinu. Lijep, pametan, obrazovan mladić. I, eto, ode u tu Italiju. Ma, mogao je, kad je već morao, i kakvu strankinju, i katolkinju, nije to sramota, još i bolje. Da se vidi kako su Dodikovi internacionalno raspoloženi i prema svijetu otvoreni. Ali, kud baš od čitave planete da ,,zakači“ Arijanu, iz centra Bihaća? Arijanu, navijačicu bosanske reprezentacije. Fanatikosicu! Noćna mora!
I kud baš sad? Pa, zar malom nije jasno da se vodi proces sakupljanja dokaza protiv Atifa Dudakovića. Ne, ne, to ne biva. U odnosu na Arijanu i Igora, Romeo i Julija su bezbrižna djeca koja nisu imala gotovo nikakve prepreke za brak. Pih, čudna mi čuda, dvije familije u Veroni koje se ne vole. Pa, to je ovdje predbračni podrazumijevajući faktor. Koje se to dvije porodice vole u našem Oboru? Mislim, ako se vole, nešto mute, pa se samo prave da se vole. Tako to ide
Građanski liberali, ljubitelji raznoraznih diskursa, pohitaše da ispitaju diskurs čovječnosti i ljudskosti u ovoj vezi. Već se čuje i sa Vrbasa i sa Une kako je sasvim normalno da se dvoje mladih u ljubavi uzmu. Ovo je samo pokazatelj kako se može razdvojiti profesionalno od privatnog. Konačno i lijeva građanska opcija može reći nešto lijepo za Milorada Dodika. Vidi se da je čovjek vaspitao svoju djecu bez bilo kakvih nacionalnih predrasuda. Sličan odgoj je dao, očigledno, i Irfan Arijani. Nije Dodik, nacionalistička zvijer. To mu je samo posao. On je običan čovjek, skoro, skoro kao i mi smrtnici.
Uzbuna na dvoru
Dodikovi intimusi su sigurno prebacivali šefu ovu privatnu ,,stvar“. Ali, sad, kad su djeca pred oltarom, red je ,,nedostatak“ pretvoriti u prednost. Začepiće usta sarajevsko-teheranskoj čaršiji kako je Milorad zlo! Sa osmjehom i puni aikido ideja, utrčavaju i istrčavaju iz kabineta Miloradovi savjetnici.
“Sad kad je Arijana naša i Bihać je naš. A naš Bihać, nedosanjan san, znači i da nam je Dudaković na dlanu“, gotovo se otima sa usana mladih SNSD-lavova.
I volio bi, možda Milorad, da to prođe kao privatna stvar. Što bi se reklo, u krugu porodice. Ali ne može. Nije Milorad što i običan čovjek. Za njegov bol u želucu zna čitava država. A šta je malo gastritisa u odnosu na bošnjačku snahu u familiji? Zna sve to Milorad. I zna da su rijetki oni koji ovih dana u njemu ne vide multinacionalnog ,,tatu“ na svadbi.
