Dokumentarni film Patrika Ruksela, djelimično snimljen u nacionalnim parkovima Indonezije, prikazuje tužnu sudbinu Grin, ženke orangutana, koja je uginula u azilu za životinje nakon što je šuma u kojoj je živjela najprije posječena, a zatim i spaljena do temelja.
U filmu se, između ostalog, može vidjeti kako majmunica grčevito steže jastuk i beživotno sjedi na dušeku, da bi kasnije njeno tijelo u kesi bilo iznijeto iz prostorije u kojoj je provela posljednjih nekoliko dana života.
Ovim veoma dirljivim filmom, Ruksel je htio da skrene pažnju javnosti na uništavanje prirodnih resursa, za koje krivi industriju drveta, celuloze, papira i palmovog ulja, ali i potrošački mentalitet. Snimci posljednjih trenutaka života majmunice smjenjuju se slikama sječe drveća na Sumatri i proizvoda od drveta koji su rezultat masovne sječe šuma.
Grin je prevezena u azil za orangutane u Kalimantanu nakon što je spasena sa posečjene plantaže palmi. Prema Rukselovim riječima, životinja je poslije izliva krvi u mozgu ostala djelimično paralizovana.
Autor, koji je ranije radio kao snimatelj za Grinpis i Svetski fond za zaštitu životinja u Indoneziji i Africi, dobio je sve pohvale za film i primio čak 35 međunarodnih priznanja na festivalima filmova o životinjskom svijetu.
Na Sumatri na stotine primata poput Grin redovno biva uhvaćeno u klopke i suočeno sa dugotrajnim umiranjem od povreda, a članovi Programa za zaštitu orangutana na Sumatri (SOCP) ulažu velike napore da ih spasu.
Indonezija spada među područja u kojima se posječe najviše šuma – u prosjeku dva miliona hektara godišnje. Dok je 50-tih godina prošlog vijeka u ovoj zemlji bilo 150 miliona hektara pod šumom, stručnjaci procjenjuju da danas šume prekrivaju manje od 48 hektara zemlje.
