Vesna Pešić, srbijanska političarka i bivša zastupnica Liberalno-demokratske partije (LDP) u Skupštini Srbije, u intervjuu za „Dnevni avaz“ prisjetila se vremena kada se kao jedan od čelnika opozicije u Srbiji nalazila u prvim redovima građanskog bunta protiv vlasti Slobodana Miloševića. Zoran Đinđić, Vesna Pešić i Vuk Drašković bili su na čelu koalicije “Zajedno”, koja je predvodila narod u rušenju Miloševića.
Pešić nam je povukla paralelu između Miloševićeve i Vučićeve Srbije, kao i između protesta koje je vodila koalicija „Zajedno“ i sadašnjih ”1 od 5 miliona”. Govorila je i o Kosovu, Republici Srpskoj, Evropskoj uniji, ruskom, kineskom i turskom utjecaju…
– Koalicija „Zajedno“ radila je od 9. marta 1996. godine, kada smo održali prvi miting. Prvo u Kragujevcu, a zatim u Beogradu. Vuk Drašković, Zoran Đinđić i ja organizovali smo ih u povodu obilježavanja 9. marta. S obzirom na to da je jako dobro krenulo, odlučili smo da krenemo po Srbiji i držimo mitinge.
Život je postao surov, tranzicija nam nije prijala
Tada još nije bila formalizirana koalicija „Zajedno“. Ali, kako smo išli po mitinzima, građani koji su se okupljali govorili su: „Zajedno, zajedno…“ Cijelo ljeto praktično smo dobijali signale od građana koji su nam vikali: „Zajedno!“ To je bila njihova želja i volja da napravimo tu koaliciju. Mi smo to i prihvatili, jer su građani bili nezadovoljni.
Kako gledate na današnju Srbiju u odnosu na onu iz Miloševićevog vremena? Ponovo su aktivirani redovni protesti…
– To su dva različita vremena. Prvo, sami građani u Srbiji tada su bili živahniji, u socijalizmu smo se svi bolje osjećali, bez obzira na to što sam ja bila veliki protivnik i zauzimala se za demokratske slobode i onda, pa i u zatvoru bila 1982. godine.
Ipak smo živjeli u jednom normalnom svijetu i okruženju i još smo imali tu svježinu iz prethodnog sistema, iz Jugoslavije, i nekako smo bili homogeniji. Nisu postojale takve razlike. Okupljao se narod, bio blizak jedan drugom. Nekako smo se prepoznavali, i onda smo mogli da organizujemo te demonstracije i da napredujemo sve vrijeme zato što nije bila ovakva otuđenost ljudi jednih od drugih kao danas.
Građani su izlazili na te demonstracije. Ako se sjećate lokalnih izbora, kada smo pokradeni, tri mjeseca trajale su demonstracije, svakodnevno. Sada imate demonstracije svake subote. A onda se svakog dana to odvijalo, do pobjede. Sve dok nismo pobijedili Miloševića, koji je morao da vrati te glasove koje je pokrao. To je bila jedna snaga društva, za razliku od današnjeg, koje je potpuno skučeno, da kada izgubiš mjesto, nemaš gdje da ideš osim da pakuješ kofere i ideš u inostranstvo.
Život je postao surov. Nama ta tranzicija nije prijala, suviše je ljudi ostalo bez posla, onda imate režim koji je još više izvršio pritisak preko te svoje mašinerije. Pritisak je ogroman, plate su male. A jedan dio ljudi, koji je obrazovaniji i koji ima nešto i koji nije ugrožen, on se ušutio i više nije aktivan.
Zašto protesti „1 od 5 miliona“ nemaju tu žestinu kao demonstracije koje je organizirala koalicija „Zajedno“?
– Nismo ni mi odmah ustali. Mi smo ustali 1997. godine da vratimo te izborne rezultate koji su bili pokradeni na lokalnom nivou. Poslije toga je nastao preokret u samom režimu, gdje je 1998. godine napravljena Vlada s Radikalnom strankom. Tada je Aleksandar Vučić postao ministar informisanja, a Vojislav Šešelj bio je zamjenik predsjednika Vlade. Tada se sve promijenilo. Nastao je jedan mnogo jači pritisak iznutra, a ratovi su bili završeni, osim na Kosovu. Onda se pojavio i mnogo jači otpor.
Imali smo jako naklonjene velike sile
Poslije bombardovanja jeste bila jedna homogenizacija, ali nakon toga su se građani počeli pitati kako je došlo do toga da baš mi budemo bombardovani i nastalo je veliko nezadovoljstvo položajem u kojem smo se našli. Mi smo se tada bili dobro organizovali. Imali smo organizatora, Demokratsku stranku Zorana Đinđića, koji je okupio 18 stranaka. Bila je koncepcija da se pokaže da sve što diše u Srbiji je protiv Miloševića. To je bila koncepcija za pobjedu 5. oktobra.
Drugo, imali smo jako naklonjene velike sile. Opoziciju su izuzetno mnogo pomagale SAD. I konceptualno i kako god hoćete. Da podsjetim, 5. oktobra uvečer stigao je Igor Ivanov iz Moskve. On se 6. susreo s Miloševićem i rekao mu: „Skloni se.“ Ali, da nije bilo Ivanova i tih koji su rekli: „Sklanjaj se, gotov si“, ko zna šta bi bilo.
To je bila jedna ukupna sinergija i spoljašnjih i unutrašnjih faktora.
Gdje Aleksandar Vučić vodi Srbiju?
– Nigdje! To je jedna interesno-kriminalna grupa. Dno dna! On okuplja samo ove koji ništa ne znaju. To su lopurde najgore. Ovo što rade u Beogradu – samo kopaju i kradu na svakom koraku. Oni su ugušili svaku privatnu inicijativu. Niko neće ni da ulaže. Reketiraju. To je jedna interesna banda, koja je okupirala društvo strahovitom vještinom, to moram da priznam. Ali, to je sve. Nema tu ništa, nema nikakvu priču, ideologiju, za šta se on zalaže. Zalaže se samo za čistu vlast, čistu moć, ništa drugo.
Sve je pokoreno, jedino internet ne mogu zabraniti
Kada to govorite, čini se da danas u Srbiji nije mnogo bolje nego kada je Milošević bio na vlasti…
– Ovdje je to sada mnogo dramatičnije. Kada je bio Milošević, mi nismo ni imali sve institucije, ali ipak u jednom periodu, od 5. oktobra 2000. do 2012., neke institucije počele su da rade, ali su sada uništene Vučićevom vlašću. Sudstvo nismo nikad izgradili kako treba, ali neke institucije počeli smo da gradimo. Oni su to sve uništili i stavili pod svoje. Tako i medije. Sve je pokoreno. Jedino internet ne mogu zabranitie.
Vučić je nedavno izjavio da će priznati Kosovo, ali ne u sadašnjim granicama. Kako to komentirate?
– On to stalno priča. Prvo, ono što je tamo on mora da prizna, a javno mnijenje napumpava da bude protiv toga. To meni ne izgleda vrlo uvjerljivo. Drugo, izgleda da se takvi problemi ne žele rješavati, niti Bosna niti Kosovo, zato što je prošlo 20 godina. Šta su čekali do sada? Pa i sada se baš ne žure. Vučić još ima dosta vremena da radi ono što sada radi i što ga interesuje, a to je kriminalno ponašanje. A ovo drugo – koliko treba i mora.
Koristi li Srbija Republiku Srpsku u pregovorima o statusu Kosova?
– Meni se čini da je Kosovo na neki način otpisano, ali je tu Republika Srpska kao kompenzacija. Oni pokušavaju da izbace te četiri srpske opštine na Kosovu, pa da to bude ona mala „velika Srbija“. To bi bilo ujedinjavanje RS, te četiri opštine i Srbije, i to bi bio onaj stari plan koji je još Milošević postavio i od kojeg se nikad nije odustalo.
Ali, ja ne vjerujem da će se to dogoditi. Neka korekcija će se dogoditi.
Smatrate da se Vučić drži tog Miloševićevog plana?
– Naravno. I on je bio za taj plan. On je bio u Radikalnoj stranci. Sada su na vlasti isti oni koji su o tome mislili kao i Milošević.
Čista patologija
– Milošević je vodio ratove i išao za jednim ciničnim planom. On lično nije bio nacionalista. On je htio da bude vladar, ne samo Srba u Srbiji nego svih Srba. Nije priznavao granice, vodio je ratove. Ali, sve do 1998. godine nije ga se mnogo ticala opozicija. Mi smo bili mnogo slobodniji onda i u obilježavanju, okupljanju… a ovo sada je jedna čista patologija. On (Vučić, op. a.) patološki je čovjek…
Nestabilnost i veće propadanje zapadnog Balkana
Evropska unija odbila je zahtjev Albanije i Sjeverne Makedonije za početak pregovora o članstvu. Hoće li to dovesti do jačanja drugih utjecaja, posebno Rusije?
– Ruski uticaj utemeljen je prije svega u Srbiji i Republici Srpskoj. Pa vidjeli ste ovaj doček Medvedeva. S druge strane, slabljenje uticaja EU može da otvara jačanje ruskog uticaja, kojeg je i do sada bilo, a sada pojačano, pa i u vezi s pitanjem Kosova.
A tu su i Turska, koja je postala faktor na Balkanu, Kina, koja ima mnogo investicija… tako da imate sve više tih uticaja koji su strani EU, čak i protivnici EU. Takvi uticaji jačaju kako dolazi do toga da EU sve više pokazuje tendenciju da će se zatvoriti program proširenja EU. To ide ka nestabilnosti i većem propadanju zapadnog Balkana.
Dodik je sve rasturio
Kako Vučićeva politika utječe na region, posebno BiH? Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, svaki čas je u Beogradu…
– Ni u Bosni i Hercegovini nema ništa više. On (Dodik, op. a.) sve je rasturio. Pa pogledajte, gdje god ide Vučić, ide i Dodik s njim. Zar smo mi slijepi da ne vidimo šta se tu radi? Dodik ne mora ni da dođe u Beograd po svako mišljenje. On je to naučio. Misli on tu i sam. A, drugo, tu je i igranje iz Srbije. Razmišljanje je da je Kosovo vjerovatno otkačeno, ali imaju RS i oni sada praktično traže to.
