Raskošni grad na vodi i jedan od najromantičnijih u Evropi svakako je Venecija. Naravno, nemoguće je u jednoj reportaži spomenuti sve mostove i ljepote ovog grada, ali one najvažnije svakako da. Godinama sam slušala priče o Veneciji, a onda sam odlučila sve njihove dojmove provjeriti na licu mjesta i priznajem… čak i ako se u Veneciju niste zaputili sa svojom boljom polovicom, iz Venecije ćete se vratiti zaljubljeni. Doslovno i metaforički! Ja jesam.
Raskošne crkve
Ne samo što su ljepote Venecije na mene ostavile snažan dojam nego sam imala sreću da na istom putovanju posjetim i Veronu. No, krenimo ispočetka. Očarao me je izgled trgova, palača, kao i tajnovitost crkvi koje su me odvele u raskošnu prošlost.
Jedan od spomenika koji me je posebno oduševio je “Vittorio Emanuele”, zatim “Piazza San Marco” odnosno Trg svetog Marka. To je jedan od rijetkih drevnih evropskih trgova koji su pješačka zona. Tu je, naravno, i neprikosnoveni Most uzdaha, za koji legenda kaže da je ime dobio po uzdasima zaljubljenih koji bi se poljubili na gondoli ispod mosta za vrijeme zalaska sunca i njihova ljubav bi bila vječna.
No, istina je ipak nešto drugačija i tužnija. Saznadoh to zahvaljujući Amiru Gačiću, turističkom vodiču, koji istinu o historiji grada romantike ima u malom prstu.
Most je, dakle, izgrađen u 17. stoljeću kako bi povezao stari zatvor u Duždevoj palači i novi, odmah preko rijeke. Veliki engleski romantičar Lord Bajron (Byron) popularizirao je slobodu za mnoge zatvorenike koji su išli na pogubljenje te bi uzdisali gledajući posljednji put vanjski svijet. No, u vrijeme kad je most sagrađen, inkvizicija i smaknuća bili su već stvar prošlosti. Bilo je, ipak, onih koji su proveli ostatak života u zatvoru, stoga ime mosta ne gubi na smislenosti.
Venecija ima skoro 2.000 ulica. Ljubazni Italijani za sve imaju strpljenja, a sve što od vas traže je osmijeh. Počevši od običnih prolaznika pa do konobara, sobarica, trgovaca…
Još je veća sreća bila što je za vrijeme mog boravka u Veneciji bio karneval i što sam na svakom ćošku mogla vidjeti maskirane prolaznike, koji su mi se smiješili dok sam ih radoznalo fotografirala.
No, o historiji Venecije i običajima Italijana mogla bih pisati unedogled. Nakon što smo obišli sve ljepote ovog romantičnog grada, zaputili smo se prema Veroni, koja je očarala i velikog pjesnika Šekspira (Shakespeare). Tek je tad ljubav bila u zraku. Sve je podsjećalo na Romea i Juliju i njihovu ljubav, koja je tragično završila. Posjeta “Casa de Julieta”, odnosno dvorištu kuće u kojoj je živjela Julija, posebno me je oduševila. Naravno, i tu postoji legenda.
U Veronu svake godine hrle stotine hiljada turista u želji da vide italijanski grad koji je bio dom nesretnih ljubavnika. Tako je bilo i ovog puta… Nekoliko hiljada ljudi željelo se fotografirati pored Julijinog spomenika. Legenda kaže da će se ženama, ukoliko dok se fotografiraju uhvate Juliju ispod ruke, njihova želja ispuniti, dok bi se želje muškaraca ostvarile ukoliko Juliju uhvate za grudi.
Nakon detalja priče o Romeu i Juliji, naš vodič se pobrinuo da iz Italije ne odemo a da ne probamo prepoznatljivo italijansko jelo, njeno veličanstvo pizzu. I tu postoji jedna zanimljivost.
Kafa na trgu
Ukoliko poželite tražiti dodatni kečap za pizzu koju ste naručili, bolje je nemojte, jer je za Italijane to uvreda. Njihova pizza je, zaista, savršena, za bilo kakve dodatke nema potrebe.
Također, ukoliko zaželite popiti kaficu na miru, uživajući samo u ljepoti Verone, možete to učiniti na trgu, u samom centru grada, gdje nećete čuti muziku koja odzvanja iz kafića, kao što je to slučaj u mnogim drugim gradovima. Naprotiv, moći ćete biti sami sa svojim mislima, dok vam sunčeve zrake miluju lice. Šta više poželjeti, zar ne? Tako i ja mislim.
Zaključak, priče iz Verone podsjećaju nas zašto svi živimo. Za ljubav, naravno. Do sljedećeg puta…
Pisma Juliji
Bezbroj ljubavnih parova potpisano je na zid do Julijine kuće. Ostavljali su svoj potpis kako bi njihova ljubav bila vječna.
Brojni turisti u dvorištu Julijine kuće ostavljaju pisma Juliji i traže njene savjete u vezi s ljubavnim problemima, a na njih odgovaraju vrijedne “Julijine sekretarice”.
