Trebalo mu je samo sedam godina, ali, možda je vrijedilo čekati.
U srijedu poslijepodne, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država popeo se na podij unutar džamije Maryland kako bi održao dugoočekivani govor protiv rastuće plime antimuslimanskih stavova u njegovoj državi. (Premda, kako je pisac i advokat Qasim Rashid šaljivo primijetio na Twitteru: Čuo sam da predsjednik želi svoje obraćanje u džamiji napraviti istinskim iskustvom američkih muslimana, pa kasni sat vremena.)
Otac mu je musliman iz Kenije, a odgajao ga je od šeste do 10. godine očuh musliman u Indoneziji. Barack Hussein Obama je bio meta ludih teorija zavjere da je on „tajni musliman“ otkako je objavio svoju prvu kandidaturu za predsjednika.
Banalna islamofobija
Nedavna anketa pokazala je da 29 posto Amerikanaca i 43 posto Republikanaca i dalje vjeruju da je Obama musliman, te Salon ističe: „Broj Republikanaca koji misle da je Obama musliman zapravo se povećao od 2010.“ Da ne bude zabune, predsjednik je kršćanin koji je krstio obje kćerke.
Ne može se dovoljno puta ponoviti da su nevjerovatne predrasude, a da ne spominjemo duboku nezainteresovanost koju pokazuju republikanski glasači kao u Iowi – gdje samo 49 posto njih vjeruje da islam treba biti zakonit – proizvod dobro finansiranih i koordiniranih kampanja demoniziranja islama i muslimana u SAD-u.
Ovo se može vidjeti od nesuvislih protesta protiv „fantomskog šerijata“ do smišljene kontroverze oko takozvane džamije na mjestu srušenih tornjeva u New Yorku, od tvrdnji da je glavni pomoćnik Hillary Clinton u Muslimanskoj braći i njihovoj zavjeri da se infiltrira u američku administraciju, do napada na muslimana iz devetog razreda škole u Texasu koji je nepravedno uhapšen jer je u školu donio sat (bombu!) koji je napravio kući.
U stranačko-političkim terminima, islamofobija je sada glavni osvajač glasova kod desničarskih republikanskih grupa. Kako drugačije objasniti veliki broj predsjedničkih kandidata Republikanske stranke koji se sapliću jedan preko drugog kako bi pronašli nove i što strašnije načine da napadaju muslimane? Kampanja je do sada pokazala poziv Donalda Trumpa da se zabrani ulazak muslimanima u SAD, Ben Carson odbija tolerirati muslimanskog predsjednika, a „umjereni“ Jeb Bush zahtijeva da američke vlasti fokusiraju svoju pomoć na kršćanske, a ne na muslimanske, izbjeglice iz Sirije.
Odgurivanje
U srijedu je to glavnokomandujući sve odgurnuo. Obama je glasno odbacio „iskrivljene medijske slike“ islama i ljude koji „miješaju strašna teroristička djela sa vjerovanjima cijele vjere“. Osudio je „neoprostivu političku retoriku protiv američkih muslimana kojoj nije mjesto u našoj državi“ i napravio vezu između govora mržnje i nasilja.
„Stoga ne čudi da su prijetnje i zlostavljanja američkih muslimana u porastu“, kazao je okupljenima u Marylandu. „Ovdje, u džamiji, dvaput prošle godine prijećeno je vašoj djeci. Širom države dešavaju se napadi na žene koje nose hidžab. Djeca su meta zlostavljanja, džamije vandala.“ Prvi nebijeli predsjednik SAD-a nije imao nikakvih sumnji u rasističku komponentu islamofobije: „Amerikanci Sikhi i drugi za koje smatraju da su muslimani također su mete napada.“
Odbacivši priče o „sukobu civilizacija između Zapada i islama“, Obama je odbio ponuditi američkim muslimanima da biraju između svojih identiteta. „Vi niste muslimani ili Amerikanci. Vi ste i muslimani i Amerikanci“, ustvrdio je.
Na ovo je jedini razumni odgovor svakog muslimana i svake osobe koja tvrdi da se bori za rasnu i vjersku jednakost i slobode, jedino – Aleluja!
Da, Obama je šutio o pitanju rastuće islamofobije dugo vremena (premda, treba iskreno reći da je kritizirao Trumpovu antimuslimansku priču tokom govora o Stanju nacije u januaru).
Da, trebao je ranije posjetiti neku američku džamiju tokom svoje vladavine: skandalozno je da je Obamina posjeta Islamskoj zajednici Baltimorea u srijedu njegovo prvo pojavljivanje u džamiji na teritoriji SAD-a otkako je ušao u Bijelu kuću (džamiju koja je, sticajem okolnosti, manje od 50 milja udaljena od njegove kuće u Aveniji Pennsylvania).
Zadrtost preovladava
Zakašnjelo odbacivanje protivmuslimanske zadrtosti od strane predsjednika SAD-a, pred muslimanskom publikom u džamiji, je u svakom slučaju odbacivanje i to prijeko potrebno od najvažnije javne ličnosti u državi. Pitam se, da li bi neki od njegovih muslimanskih kritičara voljeli da nije održao ovaj govor?
Zapravo, uzevši u obzir porast Trumpove popularnosti i sve što se desilo nakon masakra u San Bernardinu u Kaliforniji, Obamin govor, ironično i nenamjerno, nije mogao doći u bolje vrijeme. „Dolazak u džamiju je javno podsjećanje da su muslimani dio Amerike od osnivanja naše nacije“, za CNN navodi Farhana Khera iz organizacije Muslim Advocates.
Javno podsjećanje u vrijeme kada predsjednik lično otvoreno priznaje i statistike jasno pokazuju da je prisutan porast napada na muslimane i džamije u SAD-u.
Javno podsjećanje, citirat ću Obamu, da „napad na jednu vjeru je napad na sve naše vjere“, naročito u vrijeme republikanske primarne kampanje u kojoj ponosni kršćanski kandidati hitaju da bace ljagu i stigmatiziraju muslimane. (Marco Rubio je tvrdio da je Obamina posjeta džamiji još jedan primjer njegovog ‘nagovaranja ljudi protiv drugih’; Trump je podsmješno primijetio da se ‘predsjednik tamo osjeća ugodno’.)
Samo retorika?
Kao što sam ranije govorio, Obamina vlastita zvanična saopćenja i politike o protivterorizmu i pitanjima građanskih prava daleko su od savršenih. Od špijuniranja muslimana koje je vršila NSA do udara bespilotnim letjelicama u Pakistanu, od protivmuslimanskog profiliranja na američkim aerodromima, do podrške izraelskog bombardiranja Gaze, predsjednik je bez sumnje naljutio, frustrirao i razgnjevio milione muslimana, kako u domovini, tako i van nje.
Neki s pravom mogu tvrditi da je militarizam i politika prismotre njegove administracije pomogla jačanju straha od američkih muslimana i stvaranju mržnje prema njima, a koju je tako elokventno odbacio u svom govoru u srijedu.
Cinici stoga mogu odbaciti Obamin govor u džamiji kao praznu priču. No, priča je bitna. Oni koji govore da predsjednikov govor nema ili ne može utjecati na druge ili su naivni ili neiskreni.
Kako kaže Christopher Smith sa Univerziteta Claremont, jedan od najboljih načina borbe protiv antimuslimanske zadrtosti je „dvostranački napor Vlade i medija da odbace diskriminaciju tako što će predstaviti islam na pozitivan način“.
Stvarno može biti deprimirajuće i poražavajuće da u 2016. američki predsjednik osjeća potrebu za govorom kojim podsjeća američke muslimane da su „tačno tamo gdje pripadaju. Vi ste dio Amerike, također“. No, iskreno, drago mi je da je to uradio. I također se brinem da li će se naredni predsjednik uopće truditi da tako nešto uradi.
Na samom početku obraćanja u Islamskoj zajednici Baltimorea, Obama je publici kazao kako želi kazati „dvije riječi koje američki muslimani ne čuju dovoljno često, a to su – hvala vam“.
„Hvala vam što služite zajednici“, nastavio je. „Hvala vam što obogaćujete živote vaših susjeda i što svima pomažete da budemo jaka i ujedinjena američka porodica.“
Stoga, ostavivši po strani moje vlastite kritike Obamine domaće i strane politike za trenutak, dozvolite da kažem ovo, u ime mojih kćerki američkih muslimanki i moje Amerikanke supruge koja nosi maramu i koja je verbalno zlostavljana na ulicama državne prijestolnice: hvala vam gospodine Predsjedniče. Hvala što se protivite protivmuslimanskoj zadrtosti i rasističkoj demagogiji; hvala što se protivite „Novom McCarthyismu“ u obliku islamofobije.
Bolje ikad nego nikad.
