U mnogim rijetkim trenucima kada na ulicama našeg starog grada Prizrena nema ljudi ili šetača kao i turista, centar grada ili bliža okolina liči na grad duhova, kako zbog prljavih ili raspadajućih fasada mnogih zgrada, tako i zbog mnogobrojnih poslovnih prostora kojih je, maltene “mali milion” jer mnoge poznate fabrike, kojih je u ovom gradu nekada bilo preko pedeset, ne rade i sve se svodi na privatni biznis jer je tranzicija učinila svoje.
Najveći broj zatvorenih privatnih trgovinskih radnji pogodio je najpopularniju i najpoznatiju ulicu u gradu, glavnu ulicu “Adem Jashari” koja vodi od turskog Hamama pa sve do naselja Baždarana i dalje prema izlazu grada na putu prema Prištini jer se mnoge zatvaraju ali se i mnoge druge otvaraju no već nakon nekoliko mjeseci se ponovo zatvaraju jer su ogromne dažbine ako uzmemo u obzir plaćanje kirije, plaćanje radnika, struja, voda i slično.
Kako kažu pojedini prizrenski trgovci u današnje vrijeme u Prizrenu najbolje rade i posluju: sportske kladionice, razna kasina i noćni klubovi, pekare, apoteke i razni otkupljivači zlata i srebra kao i menjačnice novca, a ostalima šta ostane.
Takođe se, kako dalje ističu, redom zatvaraju i poneki kafići, restorani i slično, čak i mnoge trgovinske privatne radnje jer ne mogu konkurisati mnogim hiper-marketa koji imaju vrlo jeftine cijene svojih proizvoda.
Eto, kada trgovci govore tako šta onda da kažu obični građani koji su siromašniji svakoga dana u vrijeme globalne ekonomske krize no valjda će se nešto promijeniti u ovoj 2015-toj jer tako kažu ovdašnji političari te se postavlja logično pitanje – kome vjerovati, trgovcima ili političarima?
Odlučite sami, a možda ne treba vjerovati ni jednima ni drugima, ko zna.
Vinetu Ganić
