Knjiga danas ne smije biti sama i napuštena. Ne samo zbog simbolike 23. aprila, već zbog poštovanja i znanja koje daje svima. Jer, ona je ta koja može da nas utješi, spasi i oslobodi. Računar nas nekada i iznevjeri, a ona trpi vjekovima čovječanstvo zbog kulturnog razvoja.
Zaista je knjiga u tome požrtvovana. Pitam se zašto je ipak na mukama, zbog bezobzirnosti tog istog svijeta? Imamo li mi dovoljno poštovanja za nju, autore, jesmo li svjesni, koliko nas je u oplemenila, duhovno obogatila? Koliko se mi zaista sjećamo drugim danima Servantesa, Šekspira… Ili nam se ipak sve vrti oko simbolike, još jedne godišnjice…
Nije sve crno
Knjiga nije dovoljno svima dobro predstavljena.
Ono što nju treba da raduje i u ovom vremenu globalizacije, jesu programi, priredbe, radionice koje kreiraju učenici sa svojim nastavnicima, a koje su posvećene pisanoj riječi. Možda, one nisu medijski popraćene, ali one su tako dopadljive, jer su prirodne, odraz su kreativnosti djece. One najbolje i oslikavaju marljive učitelje i učiteljice, nastavnice i nastavnike. Domišljate su, u duhu su lijepog odgoja, osmišljene su zbog komunikacije, a najviše zbog druženja.
Nas starije, kao i roditelje, baš znaju da spasu. I nama srce jače zakuca poslije njihovih dobrih nastupa. Probude u nama milinu, osmijeh. Svi mi u publici među njima intuitivno prepoznamo buduće novinare, glumce, dramaturge, režisere…
Koliko najmlađi nas zrelije mogu nesvjesno čudno da oslobode, a da to i ne znaju. Oni i otvore vrata naše dobrote. Neki autori/autorice su svoje romane, pripovijetke, pjesme posvetili baš s razlogom djeci. Nešto ili neko ih je inspirisao. Možda zbog problema ili okolnosti, sreće, ko će ga znat?
Bitno je da je knjiga, pjesma stvorena, zbog djeteta ili nekog drugoga.
“Ne možete me ubiti“
Neke zemlje u regionu danas će ciljano imati i svoju Noć knjige. Oni domišljat naći će već neki prostor za druženje ljubitelja pisane riječi. Vjerovatno će i na sajmovima biti popusta? A, neko će baš danas imati svoju promociju. Negdje.
Uostalom, to se radi strategijski u brojnim zemljama širom svijeta. Taj zadatak je sebi ciljno postavio i UNESCO prije 24 godine kako bi zajednički što više animirao izdavače i da bi zaštitio intelektualna vlasništva. I nije to njemu jedina misija, on idejno uključuje i medije, koji sve važne kulturne događaje baš danas na Svjetski dan knjige budno prate.
Neko će simboliku darivanja katalonskog nacionalnog svetca sv. Jurja, primijeniti danas. Mi, žene možda zabunom baš danas dobijemo ružu. A, možemo, ako želimo nekom muškarcu mi knjigu da poklonimo. Neka to bude naš dar njihovog kulturnog uzdizanja, umjesto Facebooka.
Možda ne bi bilo loše da se osmisle neke duhovite reklame, gdje knjiga pjevuši ili poziva na marš. Tu treba uključiti i djecu i njihovu maštu u reklamnom osmišljavanju. Tekst bi trebao da bude primamljiv, možda tipa: „Još sam živa, još ću da Vas nerviram“ ili „Ne možete me ubiti, jer sam stvorena za one koji me još vole“.
Uz knjigu, zagrljene, zaljubljene trebaju biti i ruke, pero, olovka, jer da nije njih, ne bi bilo ni pisanja. One same trebaju da skakuću u tom marširanju i da nešto pjevuše naopako. Takva bi izazvala poučni podsmijeh. Već zamišljam knjigu, koja ih gleda srdito u toj marketinškoj igri.
Autori, poklonite knjige bibliotekama
Znam da među autorima knjiga ima veliki broj onih koji svoje knjige besplatno daruju bibliotekama. Rado vole da druge usrećuju. Učinite to i danas ili bilo kad. Posjetite škole, bibliotekarske radionice, čitajte zajedno sa djecom. Njih svako novo lice raduje. Možete i zajednički osmisliti akciju prikupljanja knjiga i za biblioteke ruralnih krajeva.
I novinari u svemu ovome mogu da pomognu. Oni mogu posjetiti novinarske školske sekcije. Prenijeti svoje iskustvo najmlađima.
Bilo čega da se sjetite, bitno je da svojim gestom pokažete koliko je bitna estetski lijepo napisana riječ. Pokažite baš Vi, koliko cijenite njihove kreativne ludorije, usmjerite ih da pronađu svoj stil izražavanja. Jer, njima je potrebna baš Vaša podrška. Djeca, će Vam zbog toga biti zahvalna, to jača njihovo samopouzdanje, a i budi interes i za to zanimanje.
Veličajmo svaki dan ljepotu, smisao, neprolaznosti knjige i njenog čitanja, u inat. Ukažimo koliko je bitna kultura čitanja, od najranijeg djetinjstva. Ne padajmo mi na tom ispitu, jer svaka lijepa riječ je još primamljiva i prigodna za određene trenutke, simbolične događaje…
Knjiga je bila i ostala temelj riznice svakog čovjeka i tako je već stoljećima.
