Od prvog sporazuma koji su Priština i Beograd dogovorili u Briselu prošlo je 3 i po godine. Za to vrijeme potpisano je na desetine sporazuma, kojima je trebalo olakšati život građana, međutim, samo par njih je i sprovedeno, od kojih neki samo djelimično. Za neispunjavanje obaveza iz Brisela pregovaračke strane optužuju jedna drugu, iako najveću štetu zbog toga trpe građani koji nerijetko ne znaju šta potpisuju njihovi lideri.
Briselski proces pokrenut 2011.godine otvorio je put normalizaciji odnosa Prištine i Beograda. Za ovih pet godina iz Brisela je stiglo puno dogovora, ali malo njih je našlo praktičnu primjenu na Kosovu.
Iako uspostavljanje ZSO predstavlja jedan od najvažnijih djelova Briselskog sporazuma koji se smatra ključnim za Srbe na Kosovu, do sada nije bilo napretka po ovom pitanju. Ipak nakon dogovora o telekomunikacijama mnogi smatraju da je došlo vrijeme da vlasti u Prištini ozbiljnije porade na osnivanju ZSO.
Trinaestog novembra dogovorena je dalja primjena Sporazuma o telekomunikacijama koji je potpisan 2013. godine. Posljednjim dogovorom predviđeno je da Kosovo dobije pozivni broj 383, dok se Kosovo obavezuje da da privremenu i ograničenu dozvolu telefonskoj kompaniji mts.d.o, koja treba da bude registrovana prema zakonima Kosova.
Četrnaestog septembra 2016. godine usaglašen je Sporazum o slobodi kretanja. Postignuta je saglasnost oko uspostavljanja novog režima prilikom prelaska za vozila obje strane – ”režimom naljepnica”. Iako su se strane složile da režim naljepnica stupi na snagu 15. novembra 2016. godine. Ovo pitanje je zbog administrativnih procedura odloženo.
Sporazum o pravosuđu predviđa integraciju srpskih sudija i tužilaca u kosovski pravosudni sistem i tim povodom je raspisan ponovni konkurs za sudije, tužioce i administrativno osoblje. Iako su očekivanja bila da se ovi dogovori ispune do novembra, do toga nije došlo, a integraciju srpskih tužilaca i sudija u kosovski pravosudni sistem odložilo je i donošenje Zakona o Trepči kome se protive predstavnici Srpske liste.
Takođe, čeka se i na sprovođenje sporazuma o energetici, jer je izostao osnovni preduslov koji se tiče osnivanja dvije kompanije „EPS trgovina“ i „Elektrosever”. Razlog za to je što je Priština u martu ove godne po treći put odbila da registruje navedene kompanije, jer sadrže terminologiju koja nije u skladu sa statusno neutralnom formom pregovora.
Predstavnici Beograda insistiraju da Priština ispuni obaveze potpisivanjem Prvog sporazuma koji se odnosi se na integraciju 143 bivših pripadnika MUP Srbije u kosovske bezbjednosne strukture, što Priština još uvijek nije sprovela. Integrisan je 71 bivši administrativni radnik MUP-a.
Najvažniji pomak u sprovođenju Sporazuma o Civilnoj zaštiti učinjen je 1. avgusta 2016. godine, kada je posljednja grupa od 50 pripadnika bivše Civilne zaštite, potpisala ugovore o radu i raspoređena na radna mjesta u Prištini. Time je konačno završena integracija svih 483 pripadnika bivše Civilne zaštite.
Beograd opštužuje Prištinu da konstantno krši Sporazum o zvaničnim posjetama, posebno u djelu koji se odnosi na pojednostavljeni režim posjeta zvaničnika koji je dogovoren 15. oktobra 2015. godine. Sistem uspostavljen razmjenom oficira za vezu uspješno funkcioniše, kako međusobno, tako i sa institucijama i međunarodnim misijama u Beogradu i Prištini.
Sporazum o Regionalnom predstavljanju se uglavnom primjenjuje, iako su u par navrata predstavnici Prištine napuštali skupove zbog načina predstavljanja Kosova.
Sporazum o uzajamnom priznavanju diploma iz 2011.godine stupio je na snagu aprila ove godine, a od septembra NGO Spark prima zahtjeve za verifikaciju i nostrifikaciju diploma.
Srbija je u cjelini ispunila obaveze proistekle iz Sporazuma o matičnim knjigama.
Sporazum o carinskom pečatu se u potpunosti primjenjuje. Rješenja iz ovog Sporazuma se koriste u svim dokumentima vezanim za promet robe. Integrisano upravljanje prijelazima se sprovodi. Funkcionisanje svih 6 zajedničkih tačaka prijelaza odvija se uspješno.
Iako je Briselski dijalog omogućio otvaranje brojnih važnih tema između Prištine i Beograda, primjena sporazuma postaje sve veći problem, pa se otuda sve više razgovara o implementaciji dogovorenog. Pregovarači će svakako morati da pronađu formulu primenjivosti, jer će u suprotnom sve ostati mrtvo slovo na papiru.
