Aliju Tučić s Kula Grada kod Zvornika svi poznaju kao tetku Aliju. Iako su joj 93 godine, ispostila je cijeli ramazan, a Bajramu se raduje kao daru od Boga. Prema njenom računu, posti od svoje sedme godine, a ovo joj je, veli, „otprilike 186. Bajram“.
Slatkiši za djecu
U svom dugom životu zapamtila je i radosti i tegobe, ratove, izbjeglištva, neimaštinu i svakakve halove, ali s puta vjere u Allaha, dž. š., nikad nije sišla.
– Eto, cijelu me godinu nešto boli, ali kada osvane ramazan, moja mi bolja preko noći nestane. Ustanem na sehur, pojedem jednu kocku šećera, koju malinu, klanjam, zamolim Allaha da mi podari snagu da izdržim i tako svaki dan. Ma ni glava da me zaboli. Kada uvečer na akšamu zauči ezan, meni nešto razgali dušu, velim: „Hvala ti, Allahu veliki, pa sam ispostila“ – priča Alija, zahvaljujući nam što smo je došli posjetiti baš pred Bajram.
Samostalno se ne može kretati. Nema svoje djece ali, kaže, ima sestrične i sestriće koji se o njoj brinu kao da im je majka. Od svojih 120 maraka socijalne pomoći ovih dana naredila je da joj kupe slatkiša kako bi „iz ruke“ imala šta dati komšijskoj djeci koja navrate da joj čestitaju Bajram.
Otvorena vrata
– Uvijek su se za Bajram oblačile nove dimije i bluza. Veli mi moja sestrična Zilha da se i ovog puta fino uredim, a ja kažem da je važno da je insan čist, a haljine ne moraju biti nove. Važno je da kuća miriše na baklavu i ružice, na ružino šerbe, da vrata budu otvorena za svakoga.
Kada Bajram osvane, sjednem pored prozora, razgrnem storu pa gledam kako ljudi izlaze iz džamije. Mnogih mojih Kuljana više nema među živima, ali, hvala Bogu, vidim njihove sinove i unuke kako idu iz džamije. Na Kula Gradu ljudi su oduvijek znali za Allaha, za džamiju, pa im zato Allah i daje nafaku – kaže Alija, dodajući da je mozak i sada „dobro služi“.
Ezan sa zgarišta
Alija Tučić živi sa sestričnom Zilhom u kući koja je dvadesetak metara udaljena od džamije na Kula Gradu. Kaže da joj sretniji dan u životu nije došao od onoga kada se sa svojom rahmetli sestrom i sestričnama 2002. godine iz izbjeglištva u Tuzli vratila na Kula Grad i kada se s džamijskog zgarišta začuo ezan.
