“Muka me natjerala prijatelju da ovako tražim pomoć. Nemam nikakvog primanja, a djece traže da jedu. Gladni su”, govori nam Nedžib brišući suze sa lica.
Nedžib kaže da živi sa suprugom Havom, sinom Nedžibom, kao i sa kćerkama Nerminom i Amandom.
– Amanda mi ima problema sa sluhom, ljekari su rekli da se može liječiti, ali je nismo vodili više doktorima jer nemamo sredstava za to, priča nam Nedžib.
Naš razgovor prekida jedan od radnika obezbjeđenja, koji Nedžibu govori da mora napustiti mjesto ispred “Binga” jer su mu šefovi tako naredili, kako ne bi smetao kupcima.
Ovako je gdje god dođem, uvijek nekom smeta, a ja želim samo da skupim hranu za moju dječicu. Nek oni jedu, ja mogu biti i gladan, govori Salihović, koji je do Kalesije kako kaže došao zahvaljujući vozaču autobusa kojem se ne sjeća imena i koji ga je povezao bez naplate karte.
Na sreću govori Nedžib ima ljudi koji pomažu, koji daju hranu. On moli sve ljude dobre volje koji mu mogu pomoći i koji mu mogu donirati hranu da on živi u Mihatovićima u A-51 i svi se mogu uvjeriti u kakvim uslovima živi.
