Mnogima u svijetu zvuči nevjerovatno upotrebiti izraz “pošteni političar”. A opet, ne postoji prikladniji opis čovjeka o kome ćemo danas pričati, koji je našoj javnosti manje poznat ali čiji je slučaj u Americi stvar opšte kulture, nešto što svako zna.
I to ne zato što je za života nešto mnogo bitno postigao. Ne, Bad Dvajer je bio običan političar Pensilvanije, bez ozbiljnije perspektive, bez mogućnosti da napusti svoju rodnu državu i ode u Vašington, bez mogućnosti nekog velikog napredovanja ni u Harisburgu, glavnom gradu ove savezne jedinice.
Bad Dvajer je ušao u legendu i popularnu kulturu zbog onoga što je uradio na samom kraju života, zbog onoga što je uradio kako bi ga prekinuo, zbog načina na koji je to uradio i zbog okolnosti u kojima se u tom trenutku nalazio.
Krajnje svedeno, priča ide ovako: ranih osamdesetih godina prošlog vijeka revizori Pensilvanije otkrili su da neki državni službenici imaju preplaćene federalne poreze zbog greške u proračunu; nekoliko konkurentskih knjigovodstvenih firmi nadmetalo se na tenderu za multimilionske ugovore sa državom kako bi se ustanovilo koliko tačno treba novca da bude vraćeno svakom ponaosob; 1986. godine Bad Dvajer (bivši državni senator i tada ministar finansija Pensilvanije) je optužen da primio mito od jedne kalifornijske kompanije kako bi im obezbjedio ovaj ugovor.
Pošto Dvajer nikada nije primio mito, osuđen je zbog zavjere da ga primi, a cjelokupna optužnica je bila bazirana na svjedočenju jednog od optuženih, advokata te firme Vilijama Smita, koji je pristao da svjedoči kako bi bio oslobođen.
Dvajer je sve vrijeme negirao da je kriv, a dan prije nego što će mu formalno biti izrečena kazna, dok je još uvijek bio na funkciji, sazvao je konferenciju za štampu tokom koje je optužio visoke dužnosnike u Harisburgu, Vašingtonu i FBI za korupciju, i za urotu protiv njega kako bi ga se diskreditovalo i uništilo, i kako bi se sve nastavilo po starom.
Nakon što je završio svoje izlaganje, pozvao je svoja tri saradnika i svakome dao po jednu kovertu. Jedna od njih je sadržala posljednju poruku upućenu njegovoj ženi. Druga je sadržala karticu za doniranje organa. U trećoj je bilo pismo adresirano na ondašnjeg pensilvanijskog guvernera Boba Kejsija.
U tom trenutku je uzeo četvrtu kovertu, onu koju je sačuvao za sebe, i iz nje izvadio revolver marke Smit & Veson model 27, i zamolio sve da izađu ako će ih emotivno pogoditi ono što slijedi. Ljudi su počeli da ga odvraćaju od tog nauma, ali je on nakon nekoliko sekundi odlaganja pucao sebi u glavu kroz usta.
Umro je na licu mjesta.
Vilijam Smit, na osnovu čijeg je svjedočenja osuđen, priznao je 2010. godine da je lagao pod zakletvom, u dokumentarcu koji se bavi ovim slučajem.
UPOZORENJE: ŠOKANTNI VIDEO SNIMAK MOŽETE POGLEDATI OVDJE. IMAJTE U VIDU DA GLEDATE NA SOPSTVENU ODGOVORNOST. UKOLIKO STE MLAĐI OD 18 GODINA NEMOJTE GLEDATI UOPŠTE.
