Uljne mrlje veličine između sto metara i 108 četvornih kilometara nastale su na linijama gustog prometa plovila, a značajan dio njih zamijećen je i u samom ZERP-u, zapaža tim hrvatsko-ruskih stručnjaka analizom šezdesetak satelitskih snimaka Srednjeg i Južnog Jadrana snimljenih između 2003. i 2011. godine. Najveće mrlje su na granici hrvatskog i talijanskog mora.
Najveći broj mrlja zamijećen je duž redovitih međunarodnih brodskih linija od sjeverozapada prema jugoistoku, na granici između hrvatskog i talijanskog dijela mora, objašnjava vodeća autorica teksta Mira Morović, fizičarka mora sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR). Na drugom mjestu su mrlje duž talijanske granice, a na trećem mrlje duž lokalnih linija koje povezuju hrvatske priobalne gradove i otoke.
Za sve krivi brodovi koji prevoze toksične tvari
Stručnjaci sumnjaju da su ih ostavili veliki brodovi koji prevoze tekuće tvari različite toksičnosti, uključujući sirovu naftu i naftne proizvode, ali neslužbeno nitko od sugovornika ne dvoji u to. Sve su nastale tijekom noći jer su otkrivene na jutarnjim snimkama, i vjerojatno su posljedica pranja brodskih tankova tekućinama s emulgatorima i površinski aktivnim tvarima, te mogu stvoriti tanki sloj različitih aktivnih tvari na morskoj površini, kaže se.
Najveće mrlje, koje se nalaze na granici između hrvatskog i talijanskog dijela mora, ne znače nužno onečišćenje sirovom naftom i možda su u skladu s MARPOL konvencijom, napominje se.
Mrlje srednje veličine mogu nastati ispuštanjem balastnih voda, pranjem tankova, biti otpadne vode iz strojeva ili brodska kaljuža, kaže Mira Morović i dodaje da u splitskoj Lučkoj kapetaniji nije bilo moguće dobiti podatke za slučajeve koji su počinjeni mimo zakona.
“Glupo je zatvarati oči”
Splitska fizičarka mora ističe da su rezultati analize satelitskih snimaka upozorili na brojna onečišćenja za koja se u hrvatskim nadležnim institucijama ništa ne zna niti se po njima postupa, ali i na manjkavosti istraživanja koja traže dodatna objašnjena.
Mi ne znamo koji su brodovi onečistili more niti koje su uljne tvari u pitanju. Stoga bi trebalo poduzeti nova istraživanja koja bi posebnu pažnju posvetila dvjema rutama na kojima su otkrivena najčešća onečišćenja, kaže Mira Morović.
Ona kaže da su u pitanju rezultati znanstvenog istraživanja i da ne zna ko je i kako odgovoran, ali upozorava da bi “bilo glupo zatvarati oči ili gledati kao na nešto što se ne tiče Hrvatske”.
Površina s mrljama ponekad velika kao tri otoka Krka ili Cresa
Glasnogovornik skupine okolišnih udruga s Jadrana Vjeran Piršić kaže da je problem neincidentnih zagađenja poznat u znanstvenim i okolišnim krugovima godinama. On uopće nije bezazlen, budući da ponekad površina mrlja zna biti velika kao tri Krka ili Cresa, kaže.
Po Piršiću, Hrvatska za nj nema izgrađenu pravnu regulativu, jer ZERP nije do kraja proveden. Pored toga, nije se razvila služba monitoringa da točno možemo reći koji je brod počinio zagađenje, kaže on.
Štetnost ovisi o nizu pojedinosti
Hrvatska redovito prati stanje morskog okoliša na 16 postaja i o tome godišnje izvješćuje javnost, ali je ono vezano za priobalje i ne odnosi se na otvoreno more. Prema izvješću za 2014. stanje je vrlo dobro, s izuzecima nekoliko užih područja. To su šibenska luka, gdje je stanje pogoršano i sad je na granici umjerenog i dobrog, te Kaštelanski zaljev i Bakar, gdje se stanje popravlja te je na granici vrlo dobrog stanja.
Pored toga, zabilježene su povišene koncentracije većine teških kovina i organskih zagađivala u riječkoj luci, dok su povišene koncentracije pojedinih teških kovina i/ili organskih zagađivala zabilježene u splitskoj luci, u Vranjicu, Luci Ploče i Bakarskom zaljevu, što se može smatrati očekivanim za lučka područja.
Stanje morskog okoliša je dobro, osobito u usporedbi s drugim zemljama, a to je rezultat niza mjera među kojima je najvažniji projekt Hrvatskih voda za sređivanje kanalizacije u većim gradovima, rekao je Grozdan Kušpilić iz IZOR-a i naglasio da su ti pokazatelji podložni stalnim promjenama.
