Umjesto prenošenja izjava čelnika glavnih kolaicionih pregovarača Angele Merkel (CDU/CSU) ili Sigmara Gabriela (SPD) o političkim rješenjima, holandski “De Telegraaf” slijedećeg jutra na istaknutom mjestu tek javlja o – cestarinama u Njemačkoj i upozorava kako je to “udarac za evropsko tržište bez granica”.
Piše da, nakon što su se eto “Nijemci usudili pomusti evropske susjede, postoji velika opasnost da će se kroz Evropu proširiti talas putarina. Još više zemalja nakon Njemačke, neće moći odoljeti iskušenju da cijede strane korisnike njihovih puteva.”
Nisu se samo uzbudile Holandija, Danska ili Belgija koje same (još uvijek?) nemaju nikakvih putarina za putnička vozila na njihovim saobraćajnicama, nego je to izazvalo uzbunu i u Poljskoj, Češkoj i posebno Austriji, zemljama koje i same naplaćuju putarinu. Njemačka se nalazi u centru Evrope i vozači svih tih zemalja praktično moraju prolaziti kroz Njemačku na putu u drugi kraj Evropske unije.
Ono što i političare tih zemalja posebno brine jeste ta nejasna izjava njemačkih funkcionera kako putarina “ne smije dodatno opterećivati njemačke vozače”. Zato i holandska ministrica saobraćaja Melanie Schulz “uopšte nije sretna” s onim što je čula o njemačkim planovima o putarini za putnička vozila i njena zemlja će podstaći Evropsku komisiju neka pažljivo pazi šta Njemačka čini, te namjerava li prekršiti načelo ravnopravnosti svih građana – ne pojedine nacije, nego Evropske unije.
Sve u svemu, koalicioni sporazum u Njemačkoj zapravo još nije prihvaćen – njega treba potvrditi i članstvo njemačkih socijaldemokrata. Ali čak i prije konačnog formiranja nove vlade, čini se kako su sami sebi zadali prilično glavobolja.
