Sluganski sudac u monstruoznim praksama
U Hrvatskoj su neke stvari izuzetno komplicirane. Komplicirano je danas biti Hrvat, biti vjernik ili pak biti drugačiji od okoline. Komplicirano je imati stav ali je još kompliciranije učiniti nekome dobro, na bilo koji način. Komplicirano je surađivati sa sustavom u bilo kojoj životnoj situaciji. Komplicirano je imati ljudska prava iako svi o tome bruje. U Hrvatskoj je demokracija toliko komplicirana da je to ponekad smiješno. A da ne pričamo kako je komplicirano maknuti uhljebe u službi antihrvatske, u ovom slučaju i antičovječne politike s visokih, ali opet sluganskih pozicija s kojima mogu ili misle da mogu krojiti sudbine ljudi. No, ima nešto što je u Hrvatskoj izuzetno jednostavno! Naime u Hrvatskoj možete za bilo koga reći: on je lud! A vrapčanska hitna pomoć već je spremna i na putu da vas izlječi od ludosti. No, to ne možete svi. Ovo ekskluzivno pravo uništavanja života imaju samo neki hrvatski građani, točnije hrvatski službenici, a još točnije sudac Marko Benčić koji poput zločestog i isfrustriranog Gargamela iz legendarnih Štrumpfova trči za ljudima kako bi ih skuhao, pojeo, uništio, iz čiste zlobe a ponekad i po nalogu njemu nadređenog zla. Mislite da mistificiramo?
Ma ne, morate prvo pročitati priču!
Ivan Pranklin bio je normalan zagrebački dečko, mladić koji je želio samo raditi u ovoj državi. Dogodilo mu se ono što se danas u Hrvatskoj ne događa nikome. Preko regularnog natječaja dobio je posao vozača i dostavljača na Općinskom kaznenom sudu i Zagrebu. Sve je bilo ok. On je vozio, suci su sudili. Odjednom Pranklin kao zaposlenik tog suda slučajno svjedoči nekim, njemu čudnim događajima. Primjećuje da englesko veleposlanstvo često dolazi na sud. Ne radi od toga nikakvu dramu. Nakon toga do Pranklinu dolazi ponuda da se kao etnički Nijemac pridruži tajnoj engleskoj službi na slučaju Perković. Zabezeknut ponudom, istu odbija, jer mu se ne da, dovoljan mu je njegov posao i plaća, znate onaj život uz manje stresa. Zaboravlja na ponudu ali nakon toga počinju podmetanja na poslu. Uskoro dobiva otkaz, nije mu jasno zašto. S obzirom na to da je smatrao kako otkaz nije sukladan zakonu, diže tužbu kako bi dokazao da otkaz nije pravovaljan.
U međuvremenu, Pranklinu doma dolazi policija, rade pretres stana, odvoze ga bez pitanja u zatvor, gdje ga prisiljavaju na psihijatrijsko vještačenje koje on odbija. Unatoč odbijanju slaže se dijagnoza, on biva prebačen u Svetošimunsku, podvrgnut je prisilnom liječenju i nasilju od strane pravosudne policije, kada saznaje da su ga dva suca, sudac Marko Benčić i sutkinja Božica Barlović tužili za proganjanje, krađu naočala, i škrgutanje zubima.
Uskoro biva suđenje na kojemu je nazočila i naša redakcija. Svi svjedoci, niže rangirani službenici, nitko ništa nije vidio, svi su nešto čuli. Sutkinja Barlović i sudac Benčić jedini su usklađeni i tvrde kako ih je Pranklin proganjao, skrivao se u grmlju i tako to, znate kako to ide kada idete na filmski način opisivati izmišljene priče. No, nema veze, naravno da svjedoci ništa nisu uspjeli dokazati ni krađu naočala, a niti proganjanje jer ga nije niti bilo.
No slijedi šok, sutkinja iako ne može dokazati tvrdnje dvaju sudaca, što i sama priznaje u presudi, Pranklina ipak osuđuje na 6 mjeseci prisilnog liječenja u Vrapču od prisilno nametnute dijagnoze, paranoidne shizofrenije s opasnosti za okolinu. Ovo je kratki rezime šokantne priče. Uslijed godišnjih odmora Pranklinov slučaj biva završen za samo četiri dana što je, rekli bismo, presedan u hrvatskom sudstvu, a Pranklin nakon više mjesečne i nečovječne patnje u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj biva prebačen u Vrapče gdje ga prisilno liječe već mjesec i pol dana.
Na izrazito smiješnom suđenju, gdje sudac u ulozi tužitelja pije kavu prije suđenja sa sutkinjom koja donosi presudu, iz svjedočenja Ivana Pranklina uspjeli smo čuti da je Pranklin na Općinskom kaznenom sudu bio podvrgnut kompletnom mobingu, a on je počeo kada je Pranklin odbio razne ponude kao i onu da se priključi sudačkom klanu sumnjivih aktivnosti koje Pranklin nije dodatno želio razjašnjavati jer bi se sve što kaže pripisivalo njegovoj bolest koju su mu bez vještačenja napakirali. No, iz visokih izvora doznajemo da je magija na Općinskom sudu u Zagrebu sasvim normalna pojava. Pa se tako tamo baca grah, gledaju se tarot karte, bacaju se uroci a naravno ni homoseksualni odnosi na ovom sudu, kako to sve biva povezano, nisu strani.
No, Ivan Pranklin je očito to sve znao i možda je prvi koji je odbio kao vjernik sudjelovati u ovim praksama pa je završio u ludnici ni kriv ni dužan uz ozbiljno kršenje ljudskih prava. Ivana Pranklina nazivaju novim Markom Franciškovićem jer je situacija u potpunosti identična. Sudac Marko Benčić koji Pranklina tuži i koji je skuhao njegovu ludnicu nije bilo koji sudac. Upravo je ovaj sudac grubo prekršio hrvatske zakone i ljudska prava Marku Franciškoviću kojeg je također pospremio u ludnicu ali i aktivista Tončija Majića te novinarku Slavicu Lukić.
Ivanu Pranklinu odbijene su sve žalbe a zamislite on, baš kao i Marko Francišković ne može izboriti svoje Ustavno pravo na drugo mišljenje, odnosno prvo jer vještačenja nikada nije ni bilo jer ga je Pranklin odbio. Šokantna je zapravo medijska šutnja na ovaj slučaj, a koja plaši. Javlja se samo Sanja Sarnavka iz Kuće za ljudska prava koja je za medije rekla sljedeće : – Taj slučaj je užasan i na liniji je sa sličnim slučajem Marka Franciškovića koji je posve zdrav gotovo godinu dana proveo na prisilnom psihijatrijskom liječenju. O svemu tome, s posebnim naglaskom na problem prisilnih hospitalizacija u Hrvatskoj, pisali smo Komitetu protiv torture pri UN-u. Detaljno smo u tom izvještaju opisali i skandalozni slučaj Pranklin. Užasava nas činjenica da je liječnik Ivanu Pranklinu rekao da ni slučajno ne idu u Kuću ljudskih prava. – Najavila je i borbu za Pranklina pa je dodala kako će osobno ići u Genevu lobirati da posebnu pažnju obrate na prisilnu hospitalizaciju u Hrvatskoj pa tako i na slučaj Ivana Pranklina.
Pranklinova obitelj naglasila je kako je Ivan Pranklin u zatvorskoj bolnici smršavio 26 kilograma, da mu prisilno daju terepiju ali i da je prošao fizičko nasilje od strane pravosudne policije. Isto tako, sestra Ivana Pranklina upozorava da se mučna priča ne mora završiti za 6 mjeseci već da si je sud ostavio pravo da Ivana Pranklina doživotno muči.
Nevjerojatno je da cijeli pravosudni sustav upregnut kako bi jednom prosječnom mladiću uništili život i to kao uslugu velikom hrvatskom sucu Marku Benčiću koji je to učinio jer je Pranklin benigno odbio ponude koje mu nisu bile zanimljive, ni neznajući što se dogodi kada odbiješ zlo. Zato Hrvatska, nemoj više šutjeti.
