“Pad Makedonije u haos” je naslov članka u kojemu se Süddeutsche Zeitung (SZ) osvrće na aferu prisluškivanja u Makedoniji i nedavne sukobe u Kumanovu. SZ piše kako je vođa opozicije Zoran Zaev u četvrtak javnosti predstavio nove dokumente i snimke koji navodno dokazuju kako je makedonska vlada na čelu s Nikolom Gruevskim godinama ilegalno prisluškivala više od 20.000 Makedonaca. Makedonska vlada, međutim, i dalje odbacuje provesti provjeru tih snimaka, piše ovaj list i dodaje da su brojne žrtve prisluškivanja, među kojima su i bivši državni odvjetnici, potvrdili autentičnost snimaka koji se tiču njih, a koje je, kako piše SZ, makedonski vođa oporbe dobio od jednog zabrinutog makedonskog obavještajca.
SZ dodaje kako se u snimkama koje su objavljene u četvrtak može čuti kako “premijer Gruevski, šef tajne službe i ministrica unutarnjih poslova raspravljaju o tome kako se od javnosti može sakriti informacija o mercedesu, kupljenom za Gruevskog, u iznosu od 575.000 eura. U drugim razgovorima se očito radilo o korupciji s milijunskom štetom ili o tome da su privatne tvrtke morale platiti letove Makedoncima iz inozemstva kako bi u Makedoniji mogli glasovati za vladu. Vladajuća stranka je demantirala sve optužbe, ali nailazi na sve manje sluha. Premijer Gruevski se, otkad je 2006. preuzeo vodstvo vladom, pretvorio u autokrata. Nakon navodnih nepravilnosti na posljednjim izborima u travnju 2014. je oporba započela s bojkotom parlamenta. Na Indeksu slobode medija Reportera bez granica je nekadašnji uzorni đak – Makedonija pala s 34. na 117. mjesto.”
Pored toga, SZ se osvrće i na sukobe u Kumanovu proteklog vikenda, navodeći da su makedonski stručnjaci u travnju upozoravali da bi makedonska vlada koja je pod velikim pritiskom mogla inscenirati sukobe, pa čak i navodni terorizam kako bi se održala na vlasti. List napominje da je makedonski premijer u slučaju sukoba policije i navodnih albanskih terorista u Kumanovu kazao da su ciljevi napada bile državne institucije, trgovački centri i sportske manifestacije te da su napadi navodno bili planirani za narednu nedjelju (17.5.), na dan na koji je oporba planirala održati već tjednima planirani prosvjed tijekom kojeg želi zatražiti ostavku Gruevskog. Stoga stručnjaci strahuju “da je vlada krvavi sukob u Kumanovu sama inscenirala”, piše SZ, ali i dodaje da Zaev ne želi odustati od prosvjeda najavljenih za nedjelju.
Zaboravljeni i zapostavljeni Zapadni Balkan
Na sukobe u Makedoniji se osvrće i berlinski Tageszeitung (taz), promatrajući ih u jednom širem, balkanskom kontekstu. Navodeći da su slike iz Kumanova podsjećale na “ratno stanje”, taz postavlja pitanje: “Je li to bio jedan izoliran fenomen ili najava novih oružanih sukoba na, u sjeni krize EU, Ukrajine i ‘Islamske države’, zaboravljenom i zapostavljenom Zapadnom Balkanu?”
Taz s tim u svezi napominje da se o pozadini akcije u Kumanovu i “namjerama naoružane albanske bande malo zna”, ali da makedonske vlasti tvrde da su ti Albanci planirali terorističke akcije te da, unatoč žrtvama, slave “uspjelu” operaciju. “Ali jedno je sigurno: mnogi, vjerojatno većina ljudi u toj etnički izmiješanoj i podijeljenoj regiji to krvoproliće neće promatrati kao obračunavanje policije s jednom ilegalnom trupom, već kao sukob slavensko-pravoslavnih Makedonaca i Albanaca. No, bez obzira što se doista dogodilo, što se događa i što će se dogoditi, Srbi nužno gaje simpatije za pravoslavnu makedonsku braću i odbojnost prema Albancima. I obrnuto, Albanci s Kosova i iz Albanije će a priori stati iza svojih sunarodnjaka u Srbiji, Makedoniji, Grčkoj i Crnoj Gori. Nacionalni osjećaj je iznad svake ideologije”, piše taz.
Lekcije iz povijesti
Taj list dalje napominje da krvoproliće u Kumanovu u biti nikoga nije iznenadilo te navodi dalje činjenice: “Stopa nezaposlenosti u regiji iznosi između 30 i 90 posto. Frustracije su velike, nezadovoljstvo ogromno zbog, između ostalog, neriješenog problema korupcije i neriješenih etničkih i državnih odnosa. A u ekstremnim društvenim okolnostima su ljudi prijemčivi za ekstremističke ideje.” Taz se u svome članku dalje osvrće na stanje u Makedoniji i mir koji počiva na Ohridskom sporazumu iz 2001. te pojašnjava da se unatoč sudjelovanju albanskih stranaka u vladi Albanci i slavenski Makedonci sve više udaljavaju jedni od drugih: “U Skopju se, kao i u Beogradu, etablirao jedan autoritarni, autokratski režim koji održava formu demokracije, ali u biti guši ideju jednog slobodnog, građanskog društva s neovisnim medijima i neovisnom sudstvu i zloupotrebljava policiju i tajne službe. Kosovo pred nosom misije EU Eulex i međunarodnih mirovnih trupa tone u korupciji i organizirani kriminal. A Bosna i Hercegovina je etnički podijeljena država nesposobna da funkcionira i ona ne srasta u cjelinu. Nema ni najmanjeg napretka. Tu bi neki rekli da je glavna stvar što se više ne ubija. Ali, dokad još? Odnosno, je li ono u Kumanovu već ponovno počelo? Povijest nas uči da iz stanja masovne nezaposlenosti, nezacijeljenih ratnih rana, međusobnog okrivljivanja, besperspektivnosti i očaja ne može proizaći ništa dobro. Narodi Balkana su navikli na pokornost, ali svijest o tome da se socijalno i ekonomski ništa neće promijeniti se širi nezaustavljivo – a time i nestrpljivost. Nada u EU nestaje. A poznati model za održavanje na vlasti je svim regionalnim vlastodršcima i onima koji to tek žele postati na raspolaganju: onu drugu naciju okriviti za vlastitu nevolju.”
Rehabilitacija Dragoljuba Draže Mihailovića
Pored Makedonije je jedna od tema o kojima pišu listovi na njemačkom jeziku i jučerašnja presuda beogradskog suda o rehabilitaciji četničkog vođe Dragoljuba Draže Mihailovića. Austrijski Der Standard piše da je izricanju presude, pored ostalih, nazočio i srpski pretendent na prijestolje Aleksandar Karađorđević, ali i za ratne zločine optuženi srpski ultranacionalist Vojislav Šešelj. “Ispred zgrade suda su se okupili kako Mihailovićeve pristaše, ‘četnici’, tako i protivnici, ‘partizani’ i ‘komunisti’. Brojne policijske snage su se u tijeku cijelog procesa pobrinule za to da se ne sukobe te dvije skupine. Ustavni sud Srbije je 2012. presudio da četnici nisu bili sudionici u narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Gdje je Mihailović pokopan do danas nepoznato”, piše Der Standard.
