Član Bundestaga iz redova Socijaldemokratske partije Njemačke i predsjednik Parlamentarne grupe za zemlje Zapadnog Balkana Josip Juratović kaže da je optimističan kada je u pitanju budućnost Zapadnog Balkana, kojeg vidi u okviru Evropske unije, premda se neki od ključnih lidera EU-a protive daljnjem proširenju Unije, ili proširenju po aktuelnom modelu, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
“Zapadni Balkan je često u svojoj povijesti bio predmet političkih prepucavanja, ali u ovom slučaju sam uvjeren u to da će se naći rješenje”, kaže Juratović u intervjuu za Al Jazeeru.
Ne samo glasovi sa Zapadnog Balkana, već i brojni evropski lideri isključivanje preostalih zemalja nekadašnje Jugoslavije iz Unije vide kao potencijalnu opasnost od pokretanje novih sukoba, poput onih koji su Jugoslaviju zahvatili devedesetih godina, što bi predstavljalo prijetnju i za samu EU.
- Zapadni Balkan je na nekoj vrsti čekanja kada je u pitanju integracija s EU-om, nakon snažnog protivljenja proširenju EU-a francuskog predsjednika. Može li pitanje Zapadnog Balkana dovesti do podjela u samo Uniji, prije svega do zahlađenja odnosa između dva ključna saveznika, Francuske i Njemačke, koja se zalaže za proširenje?
– Ne vjerujem da zbog nesuglasica oko ulaska Zapadnog Balkana u EU može doći do ozbiljne podjele EU-a, a pogotovo ne zahlađenja njemačko-francuskih odnosa. Osim toga, Francuska nije jedina EU zemlja koja ima problema s proširenjem Unije. Tu su još Nizozemska i Danska. Njemačka podržava svim snagama početak pretpristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, ali staviti budućnost Europe, pogotovo odnose dva ključna saveznika, u pitanje zbog Zapadnog Balkana je nelogično. Zapadni Balkan je često u svojoj povijesti bio predmet političkih prepucavanja, ali u ovom slučaju sam uvjeren u to da će se naći rješenje koje će biti prihvatljivo za sve strane i time već u toku naredne godine omogućiti potreban jednoglasni DA za pretpristupne pregovore.
- Ko u ovom trenutku ima najveću štetu, a ko korist od blokiranja Zapadnog Balkana na putu kao Uniji?
– Najveću štetu ima narod Zapadnog Balkana, pogotovo oni koji se desetljećima bore za demokratske vrijednosti i funkcionalne institucije kako bi zemlje u kojima oni žive imale sigurnu budućnost. Upravo ti ljudi se osjećaju izdani od EU-a. A korist imaju samo oni koji žive od neurednih država te ideoloških podjela društva širenjem straha i mržnje, dok pljačkaju uglavnom one za koje tvrde da ih štite. Upravo ta grupa glumi da želi u EU, a u isto vrijeme mole Boga da do toga nikad ne dođe.
- Rekli ste da su eurointegracije blokirane sa dvije strane – ocjenjujući da ni neki političari u zemljama Zapadnog Balkana također ne žure u EU. Na šta ste mislili kada ste rekli da bi uvođenje većih standarda u pravosuđe za neke od njih značio i kraj političke karijere?
– Uvjeren sam u to da nije istina da političke elite, pogotovo one s nacionalnim predznakom, na Zapadnom Balkanu ne bi bile u stanju sprovoditi reforme koje su potrebne za ulazak u EU. Na kraju oni mogu cijelu dokumentaciju dobiti prevedenu na hrvatski jezik i u svako doba koristiti iskustvo Hrvatske ili Slovenije. Uostalom, te reforme nisu u prvom redu potrebne radi ulaska u EU, već za same države i društvo kako bi se organizirale funkcionalne državne institucije, na primjer pravni sustav, bez kojeg nema ekonomskog razvoja i time ni socijalne sigurnosti, a o ekološkoj održivosti da ne govorim.
Dakle, tu nije po srijedi neznanje i nemoć, već strah od urednog društva. U jednom urednom društvu, na temeljima demokratskih vrijednosti gube svoju političku matricu izgrađenu na postkomunističko-nacionalističkoj ideologiji, koja živi od mita traženja neprijatelja i krivca za sve nedaće te opasnost i ugroženost od drugačijih, a što je, pak, suprotno demokratskim vrijednostima EU-a. Najveći problem im stvara kako narodu objasniti da podjele od kojih su sve strane politički fino uživale sada prebaciti na zajedništvo bez kojeg ne mogu ući u EU.
- Korumpirane političare poredite s bivšim hrvatskom premijerom. Ivo Sanader već odavno nije na vlasti, bori se s maratonskim sudskim procesima, dok današnji politički sistem u zemljama bivše Jugoslavije opstaje netaknut. Radi li se o mnogo većoj korupcijskoj mreži od one koja se svojevremeno imputirala samom Sanaderu?
– Da, na Zapadnom Balkanu postoji sindrom Sanader, koji je jedan od prominentnih žrtava uređenog pravnog sustava Hrvatske na putu u EU. Na žalost, uglavnom na području bivše Jugoslavije postoji još jedan problem, koji je puno teži, a to je činjenica da je birokratski realsocijalizam osamdesetih još duboko usađen u društvenim strukturama i time i u politici. To je mreža političkih elita bivše Jugoslavije, koji su, nakon što su opljačkali državu, svoju djecu poslali na studiranje u inozemstvo, dok su tuđu djecu slali u rat, da bi sada njihova djeca vladala nad preživjelima. Druga grupa su generali, koji su bili šverceri ili vodoinstalateri, a danas su milijuneri. Treća grupa je mafija na principu “Svaka država ima mafiju, samo na Zapadnom Balkanu ima mafija državu”. Četvrta grupa je služba, koja je još uvijek umrežena od Triglava do Vardara i uvijek pri ruci za svakog vladara. I peta grupa su vjerske zajednice, koje svemu tome dijele blagoslov, razumije se, za pare. Time želim reći da postojeća politika ima jake saveznike, protiv kojih se gotovo nemoguće boriti.
- Njemački politolog Bodo Weber je nedavno kritizirvao da EU nikada nije koristila sredstva kojima raspolaže u slučajevima podrivanja ustavnog poretka na Zapadnog Balkanu, za razliku od SAD-a. Ima li EU načina da prisili političare da rade u korist građana?
– Na žalost, i EU već na samom startu se nije bavila izgradnjom demokratskih vrijednosti, već ih je, štaviše, ignorirala. EU se podijeljeno više bavila opstankom ili raspadom Jugoslavije i jedini društveni cilj im je bio pluralizam. A to je upravo išlo na ruku mreži koja je izazivanjem sukoba ratom iskoristila nesposobnost i neodlučnost međunarodne zajednice i svojim pluralizmom stvorila sebi savršen sustav, koji već tri desetljeća omogućuje lagodnu vladavinu manje-više u svim državama bivše Jugoslavije. Na žalost, i sam narod se manje-više s time pomirio i uglavnom lagodno smjestio u takvom društvu u svojoj zoni komfora, ne mareći to što im djeca nemaju budućnost i bježe iz zemlje koju navodno svi duboko nose u srcu.
Da, EU može više utjecati na politički razvoj u regiji Zapadnog Balkana, ali ne može natjerati ljude da izađu na izbore i da biraju po kriterijima koji se temelje na demokratskim vrijednostima, a kamoli još da se aktivno angažiraju u političkim strankama i sami kreiraju bolje društvo u kojem žele živjeti. Dakle, ipak se radi uglavnom o volji građana, kojima je dijelom iz straha zavijanje s vukovima lagodnije i koji su često spremni svakog rastrgati koji se vukovima suprotstavi kako bi čoporu pokazali svoju lojalnost. No, usprkos svemu, postoje još uvijek oni kojima nisu slomili kičmu, ljudi koji su spremni podnijeti svaku žrtvu za bolju budućnost svoje djece. Ti ljudi su shvatili da su u demokraciji milijuni jači od milijunera i da solidarno i organizirano mogu demokratskim mehanizmom sami utjecati na svoju sudbinu. Tu trebaju neograničenu potporu Unije, jer EU može pregovarati samo s onima koje narod izabere.
- Šef diplomatije Evropske unije Josep Borrell smatra da se rat u bivšoj Jugoslaviji nije mogao izbjeći, ali da je Evropa sada jedina ta koja može ponuditi rješenje. Jeste li optimistični?
– Ne slažem se s tvrdnjom da se rat nije mogao izbjeći, pogotovo ne na prostoru bivše Jugoslavije. Taj rat je dobro pripremljen i imao puno pomagača i, na žalost, do danas ima svih vrsta profitera. EU mora shvatiti da se borba za demokratske vrijednosti ne vodi u Parizu ili u Berlinu, pa ni u Briselu, već na Zapadnom Balkanu. Ako žele pokazati svoju vjerodostojnost u borbi za demokratske vrijednosti, koje su i u EU sve više ugrožene, onda moraju odmah započeti pretpristupne pregovore sa svim zemljama Zapadnog Balkana, i to bez novih eksperimenata koje predlaže Macron. Samo tako će biti stvoren demokratski red u dvorištu EU-a i samo tako će pomoći demokratima na Zapadnom Balkanu, koje sada mreža ratnih profitera proziva izdajnicima, komunjarama i slično samo zato što se bore za demokratske vrijednosti i bolju budućnost u zemlji koju jedini iskreno vole.
