Dramatični događaji dogodili su se 5. decembra u Drezdenu, nekoliko sedmica nakon pada Berlinskog zida kada je komunistički režim u toj državi već bio na izdisaju. Narod je upao u sjedište istočnonjemačke tajne policije Stasi, a malena grupa demonstranata odlučila je preći cestu i krenuti prema lokalnom sjedištu sovjetske tajne službe KGB-a.
“Stražar na vratima odmah je ušao u kuću”, kazao je jedan iz grupe protestnika Siegfried Dannath. No, nedugo zatim je iz sjedišta izašao drugi kagebeovac te ih je upozorio da ne pokušavaju upasti u kuću.
“Moji ‘drugovi’ su naoružani i imaju dozvolu za korištenje oružja u krajnjoj nuždi”, kazao je kagebeovac, što je uvjerilo grupu da se povuče. No, i član tajne službe znao je da je situacija i dalje opasna, a poslije je i kazao da je od tenkovske jedinice Crvene armije tražio zaštitu u tom trenutku.
Odgovor na taj zahtjev promijenio mu je život i potpuno ga razočarao.
“Ništa ne možemo bez naredbe iz Moskve. A iz Moskve šute”, kazao mu je glas s druge strane telefonske linije.
Fraza “Moskva šuti” otada ga je proganjala, a potom je on postao ta “Moskva”.
Naravno, agent KGB-a koji je smirio demonstrante u Drezdenu bio je sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin koji posljednjih godina prkosi Zapadu, vodi rat u Ukrajini kojoj je oteo i poluotok Krim.
“Mislim da je taj događaj ključan za razumijevanje Putina”, kazao je njemački biograf ruskog predsjednika Vladimira Putina, Boris Reitschuster te dodao da bismo gledali potpuno drukčijeg Putina da nije bilo te epizode u Istočnoj Njemačkoj. U tim trenucima doznao je kako političke elite s njihova položaja lagano mogu zbaciti narod, a vidio i na koji način se to može dogoditi.
Putin je lagodnim životom sa suprugom Ludmilom živio u Drezdenu od sredine 80-ih godina. Živjeli su u posebnom bloku stanova s drugim porodicama agenata KGB-a i Stasija. No, taj se lijepi život u Drezdenu srušio u jesen 1989. godine. Početkom oktobra stanovnicima Istočne Njemačke koji su dobili politički azil u Ambasadi Zapadne Njemačke u Pragu dozvoljeno je putovanje na Zapad u zapečaćenim vagonima. Kada su prolazili kroz Drezden, masa ljudi se pokušala probiti do njih kroz policijske kordone i osigurati sebi bijeg.
Komunistički gradonačelnik Drezdena Wolfgang Berghofer rekao je da su sovjetski tenkovi bili u gradu, a generali su mu potvrdili da će izaći na ulice da bi se izbjeglo nasilje, jedino ako stigne naredba iz Moskve. Nakon pada Berlinskog zida 9. novembra, za predstavnike komunističkog režima situacija se još više zakomplicirala. I Putin je tada smatrao da treba poslati tenkove na ulice, no “Moskva” pod vlašću Gorbačova je “šutjela”.
Trauma za Putina je produbljena kada je u Drezden došao zapadnonjemački kancelar Helmut Kohl s porukom o neizbježnom ujedinjenju Njemačke i propasti Istočne Njemačke. Urušavanje Istočne Njemačke u sljedećim mjesecima ostavilo je traga na njegovu i životu njegove obitelji.
“Imali smo užasan osjećaj da više ne postoji država koja je zamalo postala naša. Moj komšija i prijatelj plakao je sedam dana. Bila je to propast njihovih života i karijera”, prisjetila se tadašnja Putinova supruga Ludmila.
Putin se potom vratio u svoju državu koja se potpuno promijenjena pod Gorbačovom i sama je bila na rubu propasti.
“Tu promijenjenu Rusiju nije razumio i nije želio prihvatiti”, rekla je Putinova kritičarka Masha Gessen.
Mnogi poznavaoci ruskog predsjednika smatraju da se njemu vrate loša sjećanja na Drezden kada vidi okupljanja naroda i rušenje režima kao što je to bilo na kijevskom Majdanu. Putin je tada očito shvatio da se promjena može dogoditi jedino silom, ali i slabošću, no i djelovanjem na emocije.
Godine 1989. u Drezdenu je vidio kako se patriotizam, u kombinaciji sa željom za demokracijom, pokazao moćnijim od komunističke ideologije. BBC zaključuje da se moramo prisjetiti tih dana iz Drezdena kada se pitamo što će Putin napraviti sljedeće te da Rusija sigurno “neće šutjeti” sve dok je Putin u Kremlju.
