U Titovoj biografiji stoji zapisano da se 1911. godine zaposlio u fabrici ,,Titan“, u Kamniku. Po svemu sudeći u ovom slovenačkom gradiću snimljena je najstarija fotografija Josipa Broza. Na poleđini originala zapisano je: 4. maj 1911. Fotografiju, kao dragu relikviju, čuvao je Viktor Šubic.
U razgovoru sa njim saznalo se nešto više nego što je u biografiji zapisano.
Fotografiju je snimio Čeh po imenu Jinčik koga su zvali Nenčik. Čeh je takođe bio zaposlen u fabrici kao alatničar, a fotografiju je načinio za vrijeme podnevne pauze, kada su se u dvorištu okupili radnici kako bi imali uspomenu na fabriku koja je tonula u stečaj. Kao što ni u Titovoj biografiji nije tačno zabilježeno kad je mladi Josip Broz došao u Kamnik, tako se ni Šubic tačno nesjeća. Vjeruje da je to bilo negde u martu ili aprilu, kada se obično kretalo u “frent”, objavljeno je na blogu Yugopapir.
Alojz Čebulj više nije među živima. Ostalo je zabilježeno njegovo sjećanje:
“Došao je k meni i ja sam ga odmah upitao: bušubogal? (hoćeš li da slušaš?) Hoću, odgovorio je mladi Joža Broz. Onda sam mu pokazao kako se oštre noževi, kako se ,,špona“. Poslije jedan čas sam se vratio i vidio da Joža to odlično radi.“
Po dolasku u Kamnik, njemu nepoznatu sredinu, Josip Broz se brzo sprijateljio sa drugovima, samo što je još dugo govorio nekakvim hrvatsko-slovenačkim jezikom. Ubrzo je počeo da nosi ,,pumparice“ i odlazi sa drugovima na čašicu razgovora “kod Bundre“. Bio je nenametljiv i tih, sjeća se Šubic. Mladog Jožu su najviše interesovale knjige i njih je pozajmljivao iz čitaonice jer ,,ko je vidio fremtera da sobom nosi knjige!” kaže Šubic.
Tek što je sastavio godinu dana rada u ,,Titanu“ fabrika je pala pod stečaj. Glavni poslovođa Petar Veber preporučio je pedesetorici radnika koji su ostali bez posla da krenu u Češku i tamo se zaposle. Krenulo je osamnaest radnika i među njima i mladi Josip Broz. Prebirajući po sjećanju, Šubic je rekao da je o Joži Brozu, svom kamaradu, čuo negdje početkom 1942. godine. Vijest da nekadašnji kamarad Joža vodi jugoslovenske partizane donio je Valter Tvrdi. Šubic nije odmah povjerovao, ali kad je Marija Ulčarj, kod koje se hranio mladi Joža, vidjela njemačku potjernicu sa Titovom slikom, odmah je rekla: to je onaj momak što je stanovao kod nas.
Poslije oslobođenja, Valter Tvrdi je pronašao zajedničku fotografiju i predložio kamaradima da je pošalju Titu kao rođendanski poklon. U pismu su ga pitali da li se sjeća ovog vremena.
,,To je Kamnik. Na slici sam takođe i ja,“ odgovorio je odmah drug Tito. U tom pismu Tito je pitao: „Kakos u Tvrdi, Čebulj, Šubic, Potokar? Kako žive?“
Na kraju pisma je obećao da će ih posjetiti. Obećanje je kao i uvijek ispunio. Osmog avgusta 1952. Josip Broz Tito je došao u Kamnik. U dvorištu ,,Titana“ govorio je radnicima, a zatim zagrlio Valtera Šubica.
“Šubic, ti si već u penziji a vidiš, ja još radim!“, našalio se drug Tito.
Tada je Šubic, ne poštujući protokol, pozvao starog kamarada Jožu u kuću, u Kovinarskoj cesti, odnosno „Kod Matije“ da se podsjete na dom u kome su momkovali.
