Zašto zec nosi uskrsna jaja ?
Kao i većina ostalih kršćanskih blagdana, u današnje vrijeme je i Uskrs prilično iskomercijaliziran, no uskrsni zeko nije moderna novotarija.U kršćanskom svijetu vjernici slave Uskrs kao dan uskrsnuća Isusa. Milijuni će kao simbol Uskrsa bezrezervno prihvatiti sliku zeca koji ostavlja jaja u gnijezdo, bez da se zapitaju što uopće zec i jaja imaju zajedničko sa Isusom? Ili, zašto zec ostavlja jaja u gnijezdo? Zar nije logičnije da to čini kokoš?
Zec odnosno kunić je još u vremenu prije kršćanstva bio simbol plodnosti, a u anglo-saksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi tj. kunići bili su tada poznati kao životinje sa najbržom mogućnošću razmnožavanja i bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća. Za vrijeme tih proslava, vjerovalo se da zec donosi jaja kao simbol novog proljeća.
Slično tomu i uskrsna jaja imaju pogansko porijeklo. Upotreba jaja kao simbola ide u daleku prošlost. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano sa božicom plodnosti Astarte. Stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojali jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci, a i Hrvati su u predkršćansko vrijeme u grob pokojnika polagali šareno jaje. Rimska poslovica kaže “Sav život dolazi iz jajeta”. Posebno su običaji darivanja jaja bili rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. g.
U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i uskrsnuća. Kada je Crkva u drugom stoljeću počela slaviti Uskrsnuće, jaje je već bilo dugo vremena popularan simbol. Kršćanski misionari iskoristili su i ukomponirali poganske tradicije u kršćanske praznike, kako bi na najbezbolniji način priširili svoju vjeru. Kako su se poganske svetkovine proljeća poklapale vremenski sa Uskrsom, bilo je logično da se iskoriste stari običaji. Čak je i engleski naziv za Uskrs – Easter, nastao iz poganskog Eastre.
Kao uskrsni simboli kunići su se počeli koristiti u Njemačkoj, odakle potječu prvi zapisi o tome koji datiraju iz 16. stoljeća. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) – uskrsnih poklona, također započinje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom kršćanskom svijetu.
Uskrsni zeko, zajedno sa Krist Kindlom ili malim Isusom, postaje izvor najveće dječije radosti. Djeca vjeruju da ako su bila dobra, zeko će im na uskrsno jutro donijeti šarena jaja i poklone. Na skrivenom mjestu u vrtu, dvorištu ili u kući, prave gnijezda od trave kako bi im zeko mogao ostaviti poklone.
U današnje vrijeme mali broj ljudi je svjestan značenja popularnih simbola i mitova poput uskrsnog zeca. Rezultat je to sveopće komercijalizacije društva i novog, brzog načina života, kada se sve nastoji iskoristiti kako bi se proizvodi što bolje prodali. Možda bismo trebali malo zastati i promisliti što nam ti simboli i mitovi zapravo kazuju. Samim tim se može zaključiti da se kršćanstvo temelji na paganskim ubjeđenjima i svetkovanjima.
Priredio: Harmin Suljić
Izvor : Islamika.net
