U potrazi za vanzemaljskim biološkim tragovima, prve zvijezde koje ćemo istraživati trebaju biti bijeli patuljci”, rekao je Avi Loeb, teoretičar Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku (CFA) i direktor Instituta za teoriju i računanje, prenosi portal Newsroom America.
Oko umirućih zvijezda mogu kružiti planeti sa životom i ako takav život postoji mogli bismo biti u mogućnosti otkriti ga u sljedećem desetljeću, tvrdi naučnik iz američkog Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku (CfA).
Taj ohrabrujući nalaz dolazi iz novog teorijskog istraživanja planeta sličnih Zemlji u orbitama zvijezda koje su tzv. “bijeli patuljci”. Istraživači su otkrili da bismo mogli otkriti kisik u atmosferi planeta koji kruži oko bijelog patuljka mnogo lakše nego na planetu nalik Zemlji koji kruži oko zvijezde poput Sunca.
“U potrazi za vanzemaljskim biološkim tragovima, prve zvijezde koje ćemo istraživati trebaju biti bijeli patuljci”, rekao je Avi Loeb, teoretičar Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku (CFA) i direktor Instituta za teoriju i računanje, prenosi portal Newsroom America.
Kada zvijezda poput Sunca umre, nadima se preko svojih vanjskih slojeva, ostavljajući iza vruću jezgru koja se zove bijeli patuljak. Tipičan bijeli patuljak otprilike je veličine Zemlje. On se polako hladi i blijedi tokom vremena, ali može zadržati toplinu dovoljno dugo da grije obližnji svijet milijardama godina.
Budući da je bijeli patuljak puno manji i slabiji od Sunca, planet bi mu trebao biti puno bliži kako bi bio naseljiv s tekućom vodom na površini. Naseljivi planet bi obišao bijelog patuljka jednom svakih 10 sati na udaljenosti od oko 1,6 miliona kilometara.
Prije no što zvijezda postane bijeli patuljak ona nabuja u crvenog diva, zahvaćajući i uništavajući sve planete u blizini. Dakle, planet bi trebao stići u nastanjivu zonu nakon što je zvijezda evoluirala u bijelog patuljka. Planet bi se mogao formirati od ostataka prašine i plina ili stići u orbitu s veće udaljenosti.
Ako planeti postoje u naseljivim zonama bijelih patuljaka, trebali bi ih pronaći prije nego što ih možemo proučiti. Obilje teških elemenata na površini bijelih patuljaka sugerira da značajan dio njih ima oko sebe stjenovite planete. Loeb i njegov kolega Dan Maoz procjenjuju da bi istraživanje 500 najbližih bijelih patuljaka moglo rezultirati uočavanjem jednog ili više naseljivih planeta tipa Zemlje, prenosi Rtl.
Najbolji način za pronalaženje takvih planeta je tranzitna pretraga – traganje za zvijezdom koja prigušuje sjaj dok planet u orbiti prolazi ispred nje. Budući da je bijeli patuljak otprilike iste veličine kao Zemlja, planet veličine Zemlje blokirao bi veliki dio njenog svjetla i stvarao očigledan signal.
Moguće je proučavati samo atmosfere planeta u prolasku ispred zvijezde. Kada svjetlost bijelog patuljka zasja kroz prsten zraka koji okružuje disk siluete planeta, atmosfera apsorbira dio zvjezdane svjetlosti. To ostavlja hemijske otiske koji pokazuju sadrži li zrak vodenu paru ili čak i tragove života, kao što je kisik.
Astronomi su posebno zainteresovani za pronalaženje kisika jer se kisik u Zemljinoj atmosferi stalno dopunjava, kroz fotosintezu biljnog svijeta. Kada bi sav život na Zemlji prestao, naša bi atmosfera brzo ostala bez kisika, koji bi se razgradio u okeanima i oksidirao na površini. Dakle, prisutnost velikih količina kisika u atmosferi udaljenog planeta signalizirala bi vjerovatnu prisutnost života.
NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST), čije je lansiranje zakazano do kraja ovog desetljeća, obećava da će otkriti plinove tih vanzemaljskih svjetova. Loeb i Maoz stvorili su sintetički spektar, replicirajući što bi JWST uočio pretražujući naseljivi planet koji kruži oko bijelog patuljka. Oni su utvrdili da bi kisik i vodena para bili prepoznatljivi nakon samo nekoliko sati promatranja.
“JWST pruža najbolju nadu za pronalaženje naseljenog planeta u bliskoj budućnosti”, rekao je Maoz.
Nedavno istraživanje astronoma Harvard-Smithsonian Centra za astrofiziku (CfA) Courtney Dressing i Davida Charbonneaua pokazalo je da bi najbliži naseljivi planet vjerovatno kružio oko zvijezde tipa crvenog patuljka (ohlađene zvijezde male mase koja prolazi nuklearnu fuziju).
Budući da su crveni patuljci, iako manji i slabiji od Sunca, mnogo veći i svjetliji od bijelog patuljka, njihovo blistanje preplavilo bi slab signal atmosfere planeta koji su u orbiti. JWST bi morao promatrati stotine sati prolazaka planeta kako bi imao ikakvu nadu da analizira sastav atmosfere.
“Iako bi najbliži naseljivi planet mogao kružiti oko crvenog patuljka, najbliži za koji lako možemo dokazati da na njemu ima života mogao bi kružiti oko bijelog patuljka”, zaključio je Loeb.
