Nema veće boli za majku nego što je gubitak djeteta, no u jednom nevjerojatnom slučaju jedna je žena dobila priliku ponovno vidjeti svoje izgubljeno dijete.
Godina je bila 1949., a svijet je bio neopisivo drugačiji. Mlada žena Genevive Purinton imala je 18 godina te je bila trudna. Iako se ne spominju njezine okolnosti, logično je pretpostaviti da situacija u kojoj je bila Genevive nije bila zavidna.
Genevive je s vremenom trebala roditi te je rodila djevojčicu. „Rekla sam da želim vidjeti bebu“, prisjeća se Genevive, no liječnici i njezina obitelj su joj priopćili užasne vijesti. Rekli su joj da beba nije preživjela.
To je cijeli život tištalo Genevive. Nakon mnogo godina završila je potpuno sama u staračkom domu sa jako malo obitelji koja bi joj mogla pomoći.
Na drugom kraju države je postojala jedna žena okružena obitelji, ali sa velikom rupom u srcu. Od kad zna za sebe, Connie Moultroup je zanimalo tko su joj biološki roditelji.
„Sjećam se kada sam imala pet godina; poželjela sam pronaći moju majku“, rekla je novinarima. Prošlog Božića joj je obitelj odlučila pomoći na jedini način koji im je bio dostupan. Kupili su pribor za određivanje podrijetla analizom DNK koji je smišljen i pušten na tržište u zadnjih deset godina.
Tako osoba može dostaviti svoj primjerak DNK, većinom slinu, tvrtki koja pravi taj pribor. Tada oni, vrlo kompliciranim procesom, „pročitaju“ njezin DNK.
Jedan način na koji možete razmišljati o svom DNK-u je kao o vašoj životnoj „priči“. U njemu su sadržane informacije koje se mogu usporediti s DNK-om drugih ljudi. Jednako kao što možete odrediti koji je pisac što napisao po njegovom stilu pisanja, tako znanstvenici mogu odrediti tko je kome u rodu prema DNK analizi.
Iako se većina tih analiza koristi kao dio kriminalne istrage, može se primijeniti i za određivanje predaka i potomaka. Za osobe koje traže izgubljene članove obitelji, kao što je Connie tražila svoju majku, te tvrtke mogu pomoći.
Connie je nakon nekog vremena dobila nekoliko imena te je odlučila pronaći svoje korijene.
Uskoro je stupila u kontakt sa rođakinjom koju nikada nije upoznala. Spomenula je ime svoje majke, koje joj je tvrtka dala. „To je moja teta“, odgovorila je rođakinja, a tada je dodala da je „još uvijek živa“.
Nedugo nakon toga, Genevive, sada 88-godišnja starica, je nestrpljivo čekala pred vratima staračkog doma držeći se za svoju hodalicu. Nekoliko ju je trenutaka dijelio od upoznavanja sa kćeri koju je tako davno izgubila.
Kada su se srele, odmah su zaplakale. „Nisi mrtva“, rekla je Genevive kao da nije mogla vjerovati svojim očima.
„Nisam mrtva“, odgovorila je Connie kroz suze.
Sramotno je i grozno da je Genevive morala živjeti sa teškom laži. Zbog apsurdnih, društvenih razloga, njezino joj je dijete oduzeto te je ona živjela povrijeđena i u bolovima.
No, sada Genevive sve to može ostaviti u prošlosti. Ne samo da je njezina kćer živa, nego ima i dobar život. Genevive je prešla put od samoće do toga da je napokon upoznala svoju kćer, unuke i praunuke.
Ništa ne može nadoknaditi vrijeme koje im je objema ukradeno. No, Genevive može biti utješena znajući da njezina kćer ima divan život.
Čudo je što su se uspjele upoznati nakon tako mnogo godina. Connie sada može saznati sve o ženi o kojoj je sanjala te može biti uz nju u trenutcima kada ju najviše treba.
