Kada je NATO polovinom 2000. godine u Ženevi predočio UNSP-u (radnoj grupi UN za osiromašeni uranijum) mapa-kartu Kosova sa 112 mesta na kojima su ispaljeni projektili sa osiromašenim uranijumom u 78-dnevnom borabardovanju 1999. godine, uranijumska groznica je već počela da potresa KFOR, UMNIK, ali i cjelokupno stanovništvo Kosova.
NATO je priznao da je u bombardovanju SR Jugoslavije izručio 31.000 projektila sa osiromašenim uranijumom, municijom koja je zabranjena svim međunarodnim konvencijama. Podaci tadašnje Vojske Jugoslavije govore da je NATO ispalio 50.000, a ruski izvori govore o izručenih 90.000 projektila sa ovom radioaktivnom zabranjenom municijom.
Uranijum i u kravljem mleku
Na ispitivanju uranijumskog zračenja na Kosovu su boravili: stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju, ekipe UN za ambijent, Kraljevsko društvo iz Londona za atomsku energiju, Švedski institut za zaštitu od radijacije, ekipe UNMIK-a, Kfora kao i jedna posebna istražna komisija Ujedinjenih Nacija koja je obavljala ispitivanja samo na 11 lokacija, kao i stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije.
Sve istražne ekipe, poslije obavljenih rezultata i ispitivanja radioaktivnog zračenja gdje su izručeni projektili sa osiromašenim uranijumom, donijele su izričitu preporuku da se ta mjesta moraju zaštititi od ulaska civila i stoke u njima zbog enormnog uranijumskog zračenja. Međutim, do danas ništa od toga nije ispoštovano.
Najugroženiji prostor oko Đakovice i Dečana
Na mapi NATO-a na Kosovu je 112 mesta na kojima su gađani ciljevi sa osiromašenim uranijumom. Najviše projektila sa osiromašenim uranijumom izručeno je zapadno od puta Peć – Đakovica – Prizren. Više od 15 lokacija pogođenih, sa osiromašenim uranijumom se nalazi na putu Đakovica – Zrze, zatim na relaciji Dečane – Rznić – Prilep- Junik (više od 10 lokacija).
Već izručenim projektilima nalazi se sjeverno od Dragaša, onda desno od puta Prizren – Vrbničko jezero. Više lokacija sa projektilima osiromašenog uranijuma je ispaljeno jugoistočno od Uroševca kao i nekoliko južno od Podujeva, ali i u skoro svim drugim djelovima Kosova.
Prisustvo uranijumskog zračenja otkriveno je u zemlji, vodi, vazduhu, vegetaciji, a u mnostvo slučajevima i u uzorcima kravljeg mlijeka. U poslijednjih pet i vise godina u svakom stadu ovaca, koza ili krava bilo je na desetine slucajeva defomisanih mladunaca ovih životinja.
Prema mjerenjima stručnih službi Vojske Jugoslavije za vrijeme samog bombardovanja na Kosovu, na mjestima gdje je ispaljena municija sa osiromašenim uranijumom, registrovana je radioaktivna kontaminacija zemljišta i od 236.000 bekerela po kilogramu zemljišta, dok je dozvoljena koncentracija od samo 200 bekerela. Osiromašeni uranijum, kada prodre u zemlju potrebno je najmanje 2.500 godina da se razloži u potpunosti, a za to vrijeme konstantno truje tlo, vodu, vegetaciju i vazduh, navode stručnjaci za atomsku energiju.
Balkanski sindrom
Sve zemlje koje imaju vojnike u sastavu Kfora na Kosovu znaju o opasnostima uranijumskog zračenja. O tome dovoljno svjedoči slučaj Italije koja je izdvojila milion evra za posebnu kontrolu robe iz Bosne i sa Kosova zbog uranijumskog zračenja. Vojnici iz Amerike, kad se vrate kućama sa Kosova zabranjeno im je da budu dobrovoljni davaoci krvi.
Italijanska “Vojna opservatorija” je zvanično, u januaru 2005.godine, objavila da je do tada čak 38 njihovih vojnika umrlo od leukemije, Hodžkinovog sindroma i raznih malignih tumora. Svi su oni bili na Kosovu ili Bosni.
Zbog sumnji da su oboljeli od ovih bolesti sa Kosova je do sada u zemlje odakle su došli vraćeno više od 280 vojnika Kfora. Činjenica je da su italijanski vojnici od početka u mjestima oko Dečana i Đakovice, područja koja su najviše bombardovana sa projektilima osiromašenog uranijuma.
Poslijedice dejstva osiromašenog uranijuma još dugo će se osjećati na Kosovu, s obzirom na to da još nijedno od 112 mjesta na kojima je ispaljena minicija sa osiromašenim uranijumom nije očišćeno, niti je sakupljena radioaktivna municija sa svim tim radioaktivnim materijalom, a ni do dana današnjeg nijedno mjesto nije ograđeno. U 90 % odsto slučajeva ova mesta su područja u kojima žive isključivo Albanci.
Epidemija kancera
Prema istraživanjima jedine referentne bolnice na Kosovu, broj oboljelih od raznih oblika karcinoma je povećan za čak 200 odsto poslije 1999. godine u odnosu na godine prije bombardovanja. U 2005.godini broj oboljelih od karcinoma bio je 38 odsto veći u odnosu na 2004.godinu kada je bilo evidentirano 215 oboljelih.
Ministarstvo zdravlja iz Prištine je zvanično objavilo da se godišnje na Kosovu registruje oko 5.000 oboljelih od malignih bolesti.
