To je prva knjiga na svijetu koja je ikada napisana o „Crnoj steni“ iz Njujoka. Ime „Blekrok“ je poznato često samo pažljivim čitaocima ekonomskih rubrika. I njemačka dopisnica iz SAD Hajke Buhter, specijalizovana za ekonomiju, na to ime je počela češće da nailazi tek tokom svojih istraživanja u posljednjih nekoliko godina. „Neki bankari su pričali o njima. Ili bi se, kada se govorilo o provjerama centralnih banaka, spominjalo ime Lerija Finka“, sjeća se ta novinarka koja već više od deset godina izvještava sa Vol strita.
„Odjednom je to ime počelo svuda da se pojavljuje“
„To ime mi prije finansijske krize uopšte nije bilo poznato, a nakon nje moglo se čuti svuda. Svuda!“ Ipak, prilikom razgovora s jednim poznavaocem prilika on ju je zamolio da govori tiho jer vjeruje da je u kuhinji neko iz „Blekroka“ ko bi mogao da im „zabiberi čorbu“. Ona u svojoj knjizi „Blekrok“ naziva „najmoćnijim koncernom koji niko ne poznaje“. „Blekrok“ u svojim fondovima upravlja vrijednošću od 4,7 biliona dolara. Preko platformi tog koncerna za analize i trgovanje okreće se više od 14 biliona dolara. Ali uticaj „Blekroka“ je čak i veći od vrijednosti tih investicija i vrijednosnih papira.
Finansijska mreža oko čitavog svijeta
„’Blekrok’ savjetuje centralne banke, pa i ministre finansija, velike ulagače, državne fondove, kao i penzione fondove ovdje u SAD, osiguranja i fondacije“, objašnjava Buhter. A preko obveznica i deonica finansiraju i preduzeća. „Nema zapravo ničeg na tržištu finansija u čemu ‘Blekrok’ na neki način nema svoje prste“, dodaje Buhter.
Iz jednog neupadljivog solitera na Menhetnu šef „Blekroka“ Leri Fink i njegovi ljudi pletu mrežu oko svijeta. Ta finansijska institucija je tako recimo i veliki deoničar u vodećim američkim bankama, baš kao što drži veliki dio deonica i u naftnim koncernima i industriji oružja. Fondovi „Blekroka“ su, ukupno gledano, i najveći vlasnici preduzeća koji čine njemački berzanski indeks Daks.
To samo po sebi nije opasno, ukazuje Buhter, ali je vrlo značajno i predstavlja veliki potencijal moći: „U današnje vrijeme moćan već kad držiš četiri, pet ili šest odsto deonica nekog preduzeća. Možeš da pozoveš i lično će šef da dotrči na telefon.“
Kada u Njemačkoj automobili silaze sa pokretne trake ili rudari u Južnoj Americi vade rudu, fondovi „Blekroka“ ostvaruju dobit, a time i njegovi klijenti. Baš kao i kad američki naučnici razvijaju nove lijekove ili se u Africi iz rudnika vadi zlato. Hajke Buhter kaže da niko ne može tačno da kaže gdje tu može da se pojavi problem, jer s obzirom na to da je „Blekrok“ upleten svuda, uvijek postoji mogućnost da se na nekom mjestu pojavi sukob interesa.
Tako na primjer neka firma može da ima vrijednosne papire koje je izdao „Blekrok“ dok su istovremeno njene deonice pak u vlasništvu „Blekroka“. „A ko smije da se usudi da se zamjeri jednom od najvećih i najuticajnijih velikih deoničara koji je pritom još i tvoj povjerilac“, kaže Hajke Buhter.
Uspon Lerija Finka
Hajke Buhter, autorka knjige „Blekrok – Tajna svjetska sila koja poseže za našim novcem“
Sve je počelo kasnih 1980-ih kao „dodatni“ poslić jednog private equity društva. Tada je Leri Fink – koji je prije toga kao broker investicione banke „First Boston“ zbog pogrešnih prognoza razvoja kamata i gubitka od sto miliona dolara uništio sopstvenu reputaciju – angažovan za posao sa vrijednosnim papirima i obveznicama.
Buhter o Finku u svojoj knjizi piše sljedeće: „Najuticajniji čovjek modernog svijeta finansija izgleda na prvi pogled kao neki običan računovođa“. Leriju Finku je, prema njenom mišljenju, uspijelo nešto što nije nikom drugom u vremenu u kojem živimo: „On je izgradio sopstveno carstvo na Vol stritu i to za manje od tri decenije.“ A za to je potreban poprilično jak ego i nevjerovatno mnogo ambicije, zaključuje novinarka.
„Isterivači duhova“ Vol strita
Interesantno je da je upravo finansijska kriza inicirana bankrotom investicione banke „Lehman Brothers“ bila katalizator uspjeha poslova „Blekrok“. On je bio poznat po svojoj ekspertizi u „razvezivanju“ portfelja hipotekarnih papira kako bi se šteta bar ograničila. Od malog upravnika imovinom oni su tako postali „spasioci“ i „isterivači duhova“ (ghostbustersi) sa Vol strita, piše Buhter u svojoj knjizi. Uslijedili su telefonski pozivi iz američke centralne banke (Fed). Tadašnji ministar finansija Tim Gajtner šefa „Blekroka“ oslovljavao je imenom.
„Bilo bi dobro sve to malo podrobnije sagledati“, mišljenja je Buhter. Ona doduše smatra da u regulisanju tržišta do sada nije nedostajalo dobre volje, ali problem je u kompleksnosti situacije i činjenici da „Blekrok“ ima svoje prste praktično svuda. „Svako područje pojedinačno nije problem“, kaže novinarka, ali dodaje da kada se svi zajedno saberu, onda odjednom dobijamo sliku koja nameće pitanje: kakvo smo to čudovište u stvari stvorili?
Blekrok-mozaik
Hajke Buhter je malo bolje sagledala i ispisala 280 stranica o tom koncernu. Na njima je nastao mozaik informacija široke palete – od suvlasništva „Blekroka“ nad njemačkim preduzećima, pa sve do savjetovanja u spasavanju Grčke. Pritom njen cilj, kaže, nije bio da upre prstom i optuži, već da prosvetli i skrene pažnju javnosti na tog finansijskog džina koji je u neku ruku i proizvod načina na koji funkcionišu finansijski svet.
„Ljudi bi uvijek da je i u tom sektoru kao i svuda – da se tačno zna ko je ko i kako sve funkcioniše“, rezimira Buhter. Ali to nije tako i to ljude uvijek veoma ljuti. Ona je tokom svojih istraživanja došla do zaključka da se „finansijski sistem neprestano mijenja, da je stalno u pokretu i da se ne može uvijek jasno prepoznati ko ima koju ulogu.“
