Sve je bliže 21. mart, dan kada istječe ugovor između Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) sa dosadašnjim dobavljačem pasoških knjižica, a šta nakon toga, još sa sigurnošću nema odgovora.
Tenderska procedura
Podsjećanja radi, problem je nastao nakon neuspješno provedenih tenderskih procedura, a iz IDDEEA-e poručuju da je u pripremi dokumentacija za raspisivanje trećeg tendera. No, zbog zakonskih rokova on se neće moći okončati do 21. marta, odnosno roka do kada će biti pasoških knjižica. U IDDEEA-i obrazlažu da je nemoguće naručiti dodatne količine i stvoriti zalihe, te napominju da je potrebno naći prijelazno rješenje o nabavci putnih isprava do okončanja tenderske procedure.
Na pitanje šta s onim građanima BiH koji baš u periodu kada ne bude pasoških knjižica budu primorani otići u inozemstvo, naprimjer zbog hitnog liječenja, iz IDDEEA-e nam nisu odgovorili. Baš kao ni na pitanje ko će, eventualno, snositi krivicu ako bilo ko od građana bude trpio posljedice zbog nemogućnosti napuštanja zemlje.
– Nije nam poznato da je u nekoj državi došlo do ovakve situacije, ali nam je poznato da većina država u okruženju ima svoje štamparije pa je samim time i nabavka pasoških knjižica mnogo jednostavnija ili je isključena iz procedure javnih nabavki – odgovor je koji smo dobili na pitanje da li znaju je li se ovakva situacija desila igdje drugo osim u BiH.
Politički analitičar Adis Arapović u razgovoru za naš list upozorava na to da su odgovorni za ovaj problem morali na vrijeme misliti na rizik tzv. hitnih slučajeva i ostaviti određen kontingent pasoških knjižica za te namjene.
– Ako tako nešto nisu kalkulirali, onda je to na liniji krivične odgovornosti. Nekome može biti ugrožen život bukvalno zato što ne može dobiti da bi se liječio izvan BiH – kaže Arapović.
Lična odgovornost
On ističe da bi nadležnima trebali biti na pameti ljudski životi kada se ovakve stvari dešavaju te da bi trebalo učiniti sve da ne dođe do “kuršlusa”.
– Mora postojati instant rješenje. Neko ko je plaćen da se bavi ovim poslom morao je godinu unaprijed znati šta su procedure, šta su rizici kada se raspisuju javni konkursi, odnosno javni tenderi. Trebalo je ukalkulirati i vrijeme potencijalno potrebno da se uradi i proces žalbi i sve što je bilo sporno u javnom tenderu. Ako to nisu uradili, jedino što se sada može izvući kao lekcija jeste da se protokol raspisivanja javnih tendera mora preispitati zajedno s ličnom i krivičnom odgovornošću ljudi koji su do ovakve situacije i doveli. Bez obzira da li je to trenutni menadžment ili neki ranije – ističe Arapović.
On potcrtava da nam se prečesto dešavaju ovakve katastrofe u isporuci javnih usluga, a da za to niko ne snosi odgovornost. Dodaje da se gubici najčešće namiruju iz javnih budžeta i niko nije kriv na kraju.
Da se to ne bi dešavalo, smatra da se mora postaviti pitanje lične odgovornosti i upozoriti na rizik koji budućnost sa sobom nosi u slučaju da se ne riješi pitanje izdavanja pasoša u narednih nekoliko sedmica.
– Ako se to pitanje ne riješi, imat ćemo vrlo vjerovatno visoki rizik tragičnog epiloga, a onda će to sa sobom povući i ličnu odgovornost – upozorava Arapović.
U BiH nema tendera, a da se iza njega ne skriva neki dogovoreni posao
– Javna je tajna da nema gotovo nijednog javnog tendera u BiH, a da se iza njega ne skriva neki dogovoreni posao, korupcija ili nedorečenost koja sa sobom nosi vrlo često žalbe koje obaraju te tendere. Dobar dio tih tendera se zaista tiče vrlo konkretnih javnih usluga građanima BiH. Neke od tih usluga su životno bitne, kao i ova koja se tiče pasoša. Dakle, da ima odgovornosti i da ima krivičnog gonjena onih koji su u prošlosti radili slične stvari na štetu ljudi, neko bi vrlo dobro razmislio šta su potencijalni rizici kada se raspisuju tenderi i koliko bi daleko mogla otići u vremenu određena blokada. S obzirom na to da toga nema, nama se desi ovakva situacija. Ovo može biti slučaj i s autotablicama i s bilo čime što je javna usluga. Svi mi to itekako plaćamo kroz oporezivanje i na kraju kada trebamo dobiti zauzvrat najprostiju stvar od države, najprostiju uslugu, nama se desi ovo – konstatira Arapović.
Ko će objasniti majci da bolesno dijete ne može odvesti na liječenje?
– Zamislimo samo situaciju da je nekome ugrožen život, da neka majka treba odvesti svoje dijete u inozemstvo na liječenje, na spašavanje života, a da ne može dobiti pasoš! To je ravno ubistvu! O tome ljudi trebaju razmišljati na vrijeme, a ne kada su stvari došle pet do 12. Tema je hoće li ljudi moći dobiti, shodno zakonu, pasoš onda kada ga zatraže. Ako neće, neko krši taj isti zakon, a taj neko sjedi na mjestu odlučivanja o raspisivanju javnih tendera i isporuci javnih usluga. U ovoj zemlji stvari funkcioniraju samo onda kada se desi tragedija ili problem za veliki broj ljudi. Onda se potegne pitanje individualne odgovornosti. Svi mi dobro znamo da su takve pojave prisutne, ali samo kada se desi životna tragedija, u kojoj se društvo nađe zblanuto, tada počnemo ganjati vještice. Ovo pitanje će vrlo vjerovatno doživjeti sličan epilog samo u slučaju vrlo konkretne tragedije – kaže Arapović.
Hronologija dešavanja
– maj 2016. – raspisan prvi tender
– avgust 2016. – zaključenje tendera, stigle dvije ponude, a izabrana banjalučka firma “Mulhbauer” za najpovoljnijeg ponuđača
– septembar 2016. – francuska kompanija “Gemalto S.A. Meudom” se žalila
– oktobar 2016. – Ured za razmatranje žalbi BiH uvažio žalbu i tender je poništen
– novembar 2016. – IDDEEA ponovo raspisala tender i ponovno izabrana banjalučka firma “Mulhbauer” za najpovoljnijeg ponuđača
– decembar 2016. – francuska kompanija “Gemalto S.A. Meudom” se opet žalila
– decembar 2016. – Ured za razmatranje žalbi BiH uvažio žalbu i tender je po drugi put poništen
