Sjedeći u automobilu koji je jurio kroz hladnu noć, moje srce je snažno tuklo u grudima. Prekinuvši tišinu, stranac pored mene je viknuo:
– Budi dobra, mirna!
Bila sam prestravljena, suočila sam se s mogučnošću da ću umrijeti. Doskora sam bila tipična, stidljiva 13-godišnja djevojčica. Promijenilo se kad sam počela koristiti Internet za čavrljanje s prijateljima, stekla sam samopouzdanje koje prije nisam imala.
Kako je sve počelo
Tipkajući iz dnevne sobe, dok je moja mama bila u blizini, osjećala sam se nevjerovatno sigurno. Nisam imala razloga da pomislim da će ovo biti najgore iskustvo u mom životu.
Prvo sam čavrljala s prijateljima, pa onda s njihovim prijateljima i tako sam upoznala i ‘njega’. Sada ne želim ni izgovoriti njegovo ime, on je monstrum. Ali nisam to tada znala.
Uvijek me slušao i govorio ono što želim čuti
– Tvoja nastavnica je glupa – ili – zašto da ti sređuješ sobu kad je to mamin posao – govorio je.
Ubrzo sam provodila sate na Internetu nesvjesna opasnosti koja vreba.
Susret
Za Novu godinu 2012. smo se dogovorili da se krišom nađemo. Nakon večere sam rekla da imam grčeve i otišla od stola. U 7 sati navečer iskrala sam se vani, na hladnoću bez kaputa. Nisam planirala ostati dugo.
Dok sam išla ulicom, neki unutarnji glas je vrištao. Moja intuicija mi je govorila da idem kući, ali bilo je prekasno. Kako sam se okrenula, čula sam da me neko zove.
Tamo nije stajao dječak, bio je to čovjek. Sljedećeg momenta se ne sjećam, ali odjednom sam bila zarobljena u automobilu. Nisam mogla izaći.
Nakon pet sati putovanja stigli smo u njegovu kuću. Odveo me je iz mog toplog doma u Pittsbughu u neko nepoznato mjesto u Virginiji. Povukao me niz stepenice i završila sam u podrumu u kojem je bilo svega, čak i kavez.
Dani užasa
– Možeš plakati, ovo će biti teško za tebe – rekao je.
Opet, detalji su magloviti, ali sjećam se da mi je skinuo odjeću, stavio pseću ogrlicu oko vrata i povukao me gore. Gore, u njegovoj spavaćoj sobi bila sam ‘zakucana’ za pod. Boljelo me dok me vukao za kosu, imala sam pletenice, pa ih je vukao iz korijena.
Slomio mi je nos, a onda me silovao. Blokirala sam većinu sjećanja…
Naredna četiri dana bila sam okovana, silovao me je, tukao i mučio. Učinila sam sve što sam morala da preživim, bez obzira na to koliko je bilo ponižavajuće, bolno ili odvratno. Učinila sam to jer sam željela živjeti, jer sam se nadala da me traže. Nada je bila sve što sam imala.
Maštala sam o tome kako dolaze mama i tata, ali četvrtog dana, prije nego što je otišao na posao, rekao je:
– Počinješ mi se sviđati previše, večeras se idemo provozati.
Mislila sam da će me ubiti kad se vrati. Ležeći na podu gola, plakala sam i osjećala samo očaj. Kako da pobjegnem? Imala sam samo 13 godina, teška samo 38 kilograma, a on je imao 100 kg više od mene.
Ljudi su me pitali zašto nisam vrištala kad bi on otišao na posao. Istina je da zapravo nisam bila sigurna je li stvarno otišao. Zamišljala sam ga kako čeka iza vrata i bojala sam se da bi me ubio ako vrisnem.
Napokon spas
Odjednom sam čula lomljavu i pucnjavu, a muškarci su vikali: ‘Imamo oružje’.
Lanac, kojim sam bila vezana, dopuštao mi je da se krećem po sobi, pomislila da je poslao nekog da me ubije. Zato sam se sakrila ispod kreveta. Dok sam razmišljala kako ću umrijeti, ugledala sam FBI – tri najljepša slova na jakni.
Bila sam spašena. Olakšanje nakon četiri dana zarobljeništva.
Moj otmičar je na Internetu livestreamingom pokazivao kako me zlostavlja. Kada je jedan od momaka shvatio da bi mogao biti optužen kao saučesnik, pozvao je policiju. Pronašli su ga zahvaljujući IP adresi.
U bolnici i policijskoj stanici sam bilo toliko traumatizirana da sam jedva mogla govoriti, ali se sjećam da sam vidjela kuću za lutke. Tada sam shvatila da se ovo događa i djeci mlađoj od mene, čak i bebama. Kako to razumjeti?
Te večeri su me odveli u prekrasnu udomiteljsku porodicu. Sjedila sam cijelu noć čekajući roditelje. Nisam znala da ne mogu doći redovnim letom, nego su došli sutra s FBI-om. Mislila sam da sam učinila nešto loše, da me više ne vole. Ali, kad smo konačno bili zajedno, bilo je nevjerovatno. Trčali su prema meni i moj tata me tako jako zagrlio, bez riječi.
Posljedice
Povratak u Pittsburgh trebao je biti sjajan, ali moj slučaj je bio među prvima takve vrste, društvo nije razumjelo šta se dogodilo. Ljudi su krivili moje roditelje, čak i rođake – užasno su nas tretirali.
Prije suđenja (osuđen je na 19 godina i 7 mjeseci zatvora), FBI mi je rekao da ga trebam prepoznati na snimkama. Morala sam gledati kako me muči. Biti zlostavljan je neopisivo, ali kad to vidite očima zlostavljača je još teže.
Zato se sad borim protiv zlostavljanja djece, znam kako je kad ljudi gledaju vašu patnju i u tome uživaju.
Uprkos modricama i posjekotinama, fizički sam bila dobro. Psihički sam bila slomljena – noćne more bile su svakodnevnica.
Ovo iskustvo je stvorilo prazninu, ali odlučila sam je popuniti podizanjem svijesti. Počela sam pričati svoju priču u školama. U početku je bilo teško, ali gledajući djecu kako razumiju, shvatila sam da vrijedi. Dobila sam drugu šansu, pa sam je odlučila iskoristiti da spasim druge.
Kako da djeca budu sigurna na Internetu
– Morate znati da svako dijete može biti žrtva internet predatora. Oni ne razlikuju spol, nacionalnost, obrazovanje, socioekonomski status, finansijsko stanje ili religiju
– Naučite djecu da nikad ne daju privatne ili identifikacione podatke osobama koje ne poznaju u stvarnom životu.
– Provjerite postavke sigurnosti na svim društvenim mrežama i provjerite jesu li ostale nepromijenjene nakon ažuriranja
– Onemogućite geografsko lociranje na mobitelu i računaru.
– Pratite aktivnosti djece. To uključuje i računare, mobitele, tablete, laptope… Nemojte se osjećati kao špijun, vi ste roditelj, to je vaša odgovornost.
– Neka vam daju lozinke i provjeravajte ih redovno
– Neka vam pokažu aplikacije koje koriste
– Održavajte lijep i otvoren odnos s djetetom. Uvjerite djecu da vam se uvijek mogu obratiti za pomoć ako uoče neugodnu ili potencijalno opasnu situaciju.
