“Imala sam 25 godina kada sam otišla u Njemačku, to je bilo 2003. godine, bila sam bolesna, našla sam čovjeka i udala se za papire”, iskrena je Amela Seiler.
Veliki broj mladih ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu idući trbuhom za kruhom, a takva je bila i Amela, koja je našu državu napustila prije trinaest godina.
“Razlog mog odlaska u Njemačku bio je razočarenje koje sam ja sa 25 godina doživjela. Nisam imala mogućnosti da se zaposlim sa ekonomskom školom, poslije sam upisala Pavni fakultet, nisam imala više mogućnosti da plaća stan, da živim u Sarajevu. Razbolila sam se, bio je početni stadij raka, moji roditelji su kompletnu očevu platu davati za moje liječenje i učinila sam to što sam mogla, otišla sam”, rekla je za Source Amela Seiler.
U Bosni i Hercegovini je radila par poslova, ali kako ona kaže, sve je to bila mizerija.
“Jedina poslove koje sam našla bili su neki jadni, nikada prijavljena, rad na crno, plata 400 KM, a maksimalno iskorištena. Shvatila sam da u Bosni neću nikada moći imati normalnu budućnost, da se neću moći izgraditi i smatrala sam da je najbolje da napustim tu zemlju”, rekla je Amela.
Obzirom da proces odlaska u Njemačku nije jednostavan, Amela je smatrala da je to najjednostavnije ukoliko se uda za nekoga ko već tamo živi.
“Upoznala sam jednog čovjeka, bio je stariji, postao mi je prijatelj i on mi je pomogao. Znao je moju životnu priču sa borbama protiv raka i onda sam se udala za njega i došla u Njemačku. U BiH nisam vidjela perspektivu, bila sam razočarana, ja sam ga pitala da me oženi, udala sam se zbog papira i taj čovjek mi je izašao u susret. To je bila krajnja opcija koju sam imala i zavoljela sam ga kao prijatelja. Rastali smo se brzo i ostali u prijateljskim odnosima. Nakon toga ja sam se udala za mog muža, dobila sa njim kćerku a taj čovjek mi odolazi i viđa moju kćerku, zna mog muža, ostali smo veliki prijatelji”, rekla je Amela Seiler.
Tog čovjeka nije dobro ni znala kada se udala, ali imala je sreće jer je taj muškarac ispao fer prema njoj.
“Kada sam došla nisam znala jezik, upisala sam medicinsku školu i učila jezik. Na početku sam i ovdje radila mizerne poslove, dok nisam školu završila i izgradila sam sada sebi život. Ovdje radim na intenzivnoj njezi kao medicinska sestra. Posao mi nije težak, radim ga dugo godina. Imam normalno radno vrijeme, u smjenama radim, petnaest dana, a petnaest odmaram. Imam dobru platu, natprosječnu”, kaže Amela za portal source.
Sagovornica portala source.ba kaže kako se život u Njemačkoj ne može porediti sa životom u Bosni i Hercegovini.
“Kirija je skuplja, ali je smiješna u odnosu na to koliko ja zaradim. Hrana je jeftinija, život je jeftiniji nego u Bosni i Hercegovini. Razlika je ogromna. Ovdje kada platim sve moje troškove ostane mi pola moje plate mjesečno. Odlaskom iz BiH sam donijela dobro odluku i nikada se ne bih vratila. Volim tu zemlju, volim svoj narod, ali dole nije nikada bolje nego sve gore”, smatra Amela.
Da može ponovo da bira istu odluku bi donijela i napustila državu, ali smatra kako je to samo rješenje za pojedinca, a kako država odlaskom svakog čovjeka mnogo gubi.
“Odlazak iz BiH nije rješene za državu, već samo rješenje za te ljude koji će otići. Šta će biti kada sva omaldina ode? Ko će se brinuti o starim ljudima u državi? Rješenje je u rukama onih koji vode državu, da nešto pokrenu, ali ja ne vidim da se tu nešto pomjera. Nisu ljudima ponudili osnovno pravo na život”, mišljenja je Amela.
