Arslanagić-Kalajdžić je nagradu ocijenila kao veliko priznanje za njen naučni rad. Smatra da je nagrada priznanje i za Ekonomski fakultet, kao i za Univerzitet u Sarajevu.
Ne doživljava sebe kao naučnikom u smislu kako javnost doživljava naučnike. Kako je kazala, od djetinjstva je imala afinitet ka učenju.
“Od malena sam voljela učiti i znala sam to dobro da radim, da ne kažem da sam bila štreber. Učenje i prenošenje znanja je moj posao. Nije se u Bosni i Hercegovini baviti poslom koji volite”, istakla je za N1.
Kao fokus svog naučnog rada je navela kulutur ponašanja potrošača i kompanija. Naglasila je da nagrada na svojevrstan način odgovara onome čime se bavila u istraživanju, a ono se upravo odnosilo na područje dunavskog regiona.
Napravila je poređenje između školstva u Bosni i Hercegovini i Austriji.
“U Austriji su ljudi manje opterećni negativnostima. Ne postoje velike razlike između obrazovanja u Austriji i Bosni i Hercegovini, bar što se tiče Ekonomskog fakulteta u Sarajevu koji radi po svjetskim standardima. Razlika je u tome što profesori u Beču imaju jedan ili dva časa sedmično, dok u Sarajevu imaju i do 18 časova sedmično. Također, u Beču profesor dobija sredstva za istraživanje, što nije slučaj kod nas”, podcrtala je Arslanagić-Kalajdžić.
Podsjetila je u Bosni i Hercegovini naučnici vrlo teško dolaze do sredstva za istraživanje i istakla je sljedeće:
“Razvijene države ulažu u nauku dva posto BDP-a. Kod nas je to 0,2 posto ili čak manje”.
Osvrnula se i na projekat “Women in business” rekavši da je njegov cilj da potakne poduzetništvo kod žena. Govoreći o poduzetničkoj kulturi u Bosni i Hercegovini, naglasila je:
“Kultura društva je ta koja igra veliku ulogu u poduzetništvu. U nekim zemljama je poduzetništvo vrlo razvijeno zbog individualističke kulture, što je slučaj u većini zapadnoevropskih država. Kod njih je poduzetnička kultura prisutna od vrtića. U Bosni i Hercegovini nije to slučaj”.
U razgovoru za N1 je također podsjetila na otežane okolnosti za pokretanje bilo koje vrste poslovnog poduhvata.
“Pristup finansijama za male kompanije je otežan. Ne postoje ni takozvani anđeli poslodavci koji bi pospješivali biznise”, zaključila je Arslanagić-Kalajdžić.
