Fitnes stručnjak Džonatan Akot svoju pobjedu protiv čak tri vrste različitih tumora koji su ga snašli tokom života proslavlja novim izazovima. Ovaj srčani momak ne odustaje od borbe, pa je tako zasad istrčao već nekoliko maratona, a popeo se i na vrh Kilimandžara. Ovo je njegova priča.
– Te 2004. godine, kad mi je bilo 29 godina, radio sam kao lični trener i profesionalno sam se bavio plivanjem. Trenirao sam dvaput dnevno, šest dana u nedjelji. Bio sam u fantastičnoj formi. A onda su mi pronašli kancer na testisima.
Zapravo, prvih šest nedjelja sam imao pogrešnu dijagnozu i tek tada sam završio kod hirurga. Za to vrijeme, tumor se već proširio na moje limfne čvorove i pluća.
Odstranili su mi testise, a bilo je potrebno još dvanaest nedjelja mučnih hemoterapija da bi se uništilo svih tridesetak preostalih tumora u tijelu. Tretmani su bili veoma naporni, ali zahvaljujući srećnoj okolnosti što je moje tijelo bilo u odličnoj formi, sve sam nekako izdržao. Takođe, imao sam sreće da je kancer reagovao na terapiju.
DRUGI TUMOR
U narednih godinu dana sebi sam dozvolio da živim hedonističkim stilom života. Ipak, shvatio sam da moram bolje da se odnosim prema sopstvenom tijelu, tako da sam ponovo počeo redovno da vježbam i da se hranim vrlo zdravo.
Međutim, 2007. godine u plućima su mi pronašli novi tumor, rabdomiosarkom veličine loptice za tenis.
Bila mi je neophodna totalna bočna torakotomija, odnosno da mi operacijom otvore grudni koš. Opet, zahvaljujući snazi koju sam stekao vježbanjem, otpustili su me iz bolnice nakon samo tri dana od intervencije. Drugim ljudima je potrebno mnogo više vremena da se oporave. Čim su mi kosti i rane zacijelile, bacio sam se na plivanje i vježbe u teretani.
Nakon toga, odlučio sam da sebi dokažem da neću dozvoliti da me bolest savlada, pa sam krenuo u seriju avantura i izazova, tokom kojih sam svoje tijelo izlagao sve većim i težim naporima.
Kilimandžaro sam osvojio 2009. godine. Malo prije nego što sam dostigao tih 5.895 metara nadmorske visine već sam bio bez daha, ali zadovoljan što sam uprkos bolovima u stanju da osvajam planine, kako bukvalno, tako i metaforički. Sljedeće godine bio sam organizator i učesnik u 1.500 kilometara dugoj vožnji biciklom po prelijepim krajolicima Škotske.
To mi nije bilo dosta. Odlučio sam 2012. godine da podignem ulog! Svi prethodni izazovi bili su timske aktivnosti, pa sam sada riješio da uradim nešto sam. Triatlon “Iron” u Francuskoj mi se učinio kao prava stvar. Skoro četiri kilometara plivanja u moru, 180 kilometara vožnje biciklom i maraton u trčanju. To je moj najveći uspjeh do sada!
TREĆI TUMOR
A onda, 2013. godine dijagnostikovali su mi tumor germinativnih ćelija u limfnim čvorovima na stomaku. Nakon uklanjanja tog limfnog čvora i još 45 drugih iz mog tijela, ponovo sam bio bez kancera! Ljekari su mi rekli da sam sigurno taj kancer imao i dok sam prolazio kroz trijatlon, ali ga je moje tijelo držalo na odstojanju.
I, ŠTA ĆU SAD?
Pomirio sam se s činjenicom da sam tri puta imao rak i da će se bolest najvjerovatnije prije ili kasnije vratiti. Međutim, odlučan sam u tome da sebi ne dozvolim da živim u strahu! Svaki kancer je samo neželjeni stanovnik u mom tijelu, ali ja činim sve da ostanem pozitivan i sebe zaštitim zdravim stilovima života, vježbom i ishranom. Sve to radim da bi moje tijelo, za slučaj nužde, ponovo moglo da se izbori sa rakom.
Izazovi tek prestoje. U martu se spremam da istrčim polumaraton, a u julu idem na polutrijatlon. Ako se okolnosti poklope, volio bih da ili krajem ove ili početkom sljedeće godine izvozam biciklističku u Americi, koja je dobrotvornog karaktera, a sav novac ide u dalje istraživanje raka.
Čvrsto verujem u moć fizičke aktivnosti, u ma kojem vidu. Smatram da su i malo brža šetnja i osvajanje planinskih vrhova podjednako blagotvorni za ljude koji prolaze kroz anti-tumorsku terapiju, ali i nakon nje.
Osim toga, saradnja sa istraživačima na Univerzitetu u Sariju pokazala mi je da vježbanje ima odlično dejstvo i na dušu. Pomaže oboljelima od raka u borbi protiv depresije.
Rak je nepredvidiv, ali upornost se isplati, savremena tehnologija pomaže, a nije na odmet ni veća doza smisla za humor.
Nadam se da moje nasljeđe čojvečanstvu neće biti to što sam triput preživio rak, već to što sam nakon svake borbe procvjetao i iskorištavao prednosti toga što sam živ do maksimuma!
