U Homerovo doba, celer je bio simbol ljepote i veselja. U Ilijadi i Odiseji opjevao ga je kao selinon (bljesak): “Livade su na otoku Kalipsu bile prekrivene ljubicama i celerom. To je bilo tako lijepo i tako je divno mirisalo da se svidjelo bogovima!”
Stari su Rimljani za nekoga tko je bio na umoru govorili: “Apio indiget!” – preostaje mu još samo celer!, a rimski pjesnik Plutarh opisuje kako se u boju palim borcima u kosu zataknula grančica celera.
Stari Grci cijenili su celer kao najdraže cvijeće za grob, a voljeli su ga jesti i za vrijeme karmina. Kod današnjih Grka, celer je simbol sreće i veselja, pa se kod obiteljskih slavlja, u znak sreće i veselja, uz crveni i bijeli luk objesi i korijen celera. Hipokrat ga je preporučivao svima koji imaju treperave živce.
Kao divlja biljka, celer raste na obalnom području te po vlažnim i močvarnim područjima diljem čitave Europe. Nalazi ga se i na ostalim kontinentima.
Od 16. stoljeća celer se počinje uzgajati, pa ga danas nalazimo gotovo u svakom vrtu.
Za razliku od divljeg celera, vrtni se celer cijeni ne samo zbog svoje delikatne arome kojom oplemenjuje jela, dajući novi okus mnogim vrstama povrća, ali i voća (npr. celer s jabukom), već i kao vrlo vrijedna ljekovita biljka.
Poznata je uzrečica Francuza, koji se nikad nisu brinuli o simboličnom tumačenju celera, već su, kao sladokusci, uživali u ovom povrću, hvaleći ga rečenicom: mukotrpni put do Rima vrijedi proći zbog dviju stvari: ljubavi i celera! A Maurice Mességué u svojim knjigama o povrću i ljekovitom bilju navodi stare narodne izreke: “Kada bi žena samo znala kako će joj snažan biti muž ako jede puno celera, išla bi i na kraj svijeta da mu ga nabavi” ili “Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime čitav vrt”.
Celer je od davnine bio cijenjen, ne samo kao afrodizijak. On obiluje mnogim ljekovitim tvarima, sadrži sve vitamine B- skupine u uravnoteženoj koncentraciji: niti od jednog previše, ali zato sve u međusobnom suglasju. Cjelokupni B-kompleks potiče izmjenu ugljikohidrata, bjelančevina i masti u tijelu, dovodi energiju u naše stanice, a time i u čitav organizam.
On je ujedno i osnovna hrana za naše živce i mozak. Psihološki poremećaji poput nemira i razdražljivosti često imaju uzrok u pomanjkanju vitamina B-kompleksa. Stoga je Hipokrat svakako bio u pravu! Povrh toga, vitamini B-kompleksa korisni su za kožu, kosu, oči i jetru.
Celer sadrži i vitamine C-kompleksa, minerale kalcij, kalij, natrij, alkaloid apiin. asparagin, kolin te eterična ulja – terpene. Upravo njima celer zahvaljuje svoju aromu i okus. Terpeni štite gomolj za vrijeme rasta i dozrijevanja od bakterija, gljivica i prirodnih neprijatelja.
Eterična ulja celera su oštra, a djeluju još dugo antibakterijski i antimikotički (protiv gljivica) u našim ustima, grlu, želucu i crijevima. Čak i kad ih izlučujemo putem bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, ona i dalje dezinficiraju sluznice, čime pomažu kod upala mokraćnih putova i tegoba s mokrenjem.
Upravo ova ulja rastapaju sluz (kod kašlja) i djeluju pročišćavajuće (kod tromosti crijeva ili zastoja stolice). Ona potiču i stvaranje žuči. Celer je smatran “unutarnjim čistačem organizma”, jer pojačava izlučivanje sekreta i izmjenu tvari u organizmu.
