Bol i muka
To je istakla i Mujesira Sućeska, supruga šehida iz Rogatice, čije kosti do danas nije pronašla. Majka je dvojice sinova. Jednom sinu je uspjela, kaže, posao naći „preko veze” u jednoj ribarnici. Na proteste je došla da „vlasti vide da ne demonstriraju huligani, nego da je narod gladan i nezadovoljan. Sućeska se čudi što narod i ranije nije „uzeo stvari u svoje ruke”.
– Sva se tresem i hoću da puknem od bola i muke. Ne samo od svoje u kojoj već 13 godina tražim pomoć vlasti da riješim stambeno pitanje. Sve što su do sada uradili jeste to da sam preko jednog čovjeka Saudu Kulosmanu dala 2.000 eura, a stan nisam dobila. Vratio mi je 2.000, a ostalo nikada nisam dobila. Ova djeca nemaju budućnosti s ovakvom vlasti, koja ih je kao i nas dovela do očaja i beznađa – ističe Sućeska.
Revoltiran izjavama i ocjenama pojedinih političara da su proteste poveli huligani jučer je bio i Šućro Mizdrak. Penzioner, koji je prije 40 godina kopao i pravio potok koji teče pored Kantonalne vlade u Sarajevu, kaže da je očekivao da iz naroda provali bijes i ranije.
– Političari već 20 godina uništavaju i pljačkaju našu imovinu, a još nisu odgovarali. Ako je ovo jedini način da čuju narod, onda se ovo trebalo dogoditi i ranije. Ne podržavam ja nasilje, ali ova vlast očigledno ne razumije drugačiji jezik – kaže Mizdrak.
Penzioner Sabit Kuburić na jučerašnjim protestima „proslavio” je 30. godišnjicu svog odlaska na Jahorinu kao jednog od učesnika organizacije 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, za što je kasnije i nagrađen medaljom i zahvalnicom. Kao sjećanje na dobra stara vremena ponio ih je Sabit jučer sa sobom na demonstracije.
– Ponio sam i sliku ove svoje kuće koju sam kao jedan od 17.000 radnika „Unioninvesta” u ono vrijeme napravio bez kredita. Danas jedva živim od 175 eura. Sva preduzeća su uništili, a zadužili su i naše unuke i praunuke. Nesposobnim vlastima poručujem da trebaju otići, jer previše nas je nezadovoljnih njihovim neradom – poručio je Kuburić.
Adem Lugonjić, student druge godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, donio je transparent s natpisom „Ukinuti kantone”.
Socijalno neosjetljivi
– Svi oni koji sada pokušavaju pažnju skrenuti na posljedice protesta u petak, hitno se moraju posvetiti rješavanju uzroka koji su do toga doveli, a to je, prije svega, netransparentno trošenje novca i nebriga o mladima – naglasio je Lugonjić.
Behija Ortagić je u ratu izgubila sina i muža. Na protestima je bila i u petak, a jučer nam je kazala da je razočarana odnosom i policije i vlasti prema demonstrantima i narodu.
– Kap je prelila čašu. Djeca su gladna. Glad očiju nema. Kad ogladniš, na nož bi udario. Vlast ne može reći da nije opominjana. Pa 20 godina tražimo bolji život. Ništa nisu učinili. Ovo nema kraja, ovo je tek početak, a kad će kraj biti, to „ptice znaju” – rekla je Behija Ortagić.
Jasmin Halilović, uprkos tome što je ratni vojni invalid, jučer je skoro cijeli dan, uz pomoć štapa, prestajao ispred zgrade Kantonalne vlade. Kaže da je protivnik svakog oblika nasilja, ali je ono što se, kaže, desilo u petak kulminacija nerada vlasti.
– Oni su doveli djecu i omladinu u ovakvo stanje. Naši političari ne znaju šta je biti gladan, a uz to su socijalno neosjetljivi, pa ne mogu ni znati kako se narod osjeća. Ja sam došao dati podršku mladosti koja treba i zaslužuje bolji život – kazao je Halilović.
Majka uhapšenog mladića: Nije huligan, besposlen je
Neki od okupljenih jučer nisu mogli sakriti ni suze. Među takvima je bila i majka jednog od u petak uhapšenih mladića. Ispričala je kako ju je stid što joj je dijete bacilo kamen-dva na zgradu Vlade, ali i da vjeruje da je to učinio iz očaja.
– Cijelu noć nisam oka sklopila. Govorila sam mu da ne ide, ali on je rekao da neko mora dići svoj glas protiv ove nepravde. Jednostavno, dijete mi je isfrustrirano. Podstanari smo. Niko ne radi. On ima 22 godine i, poput mnogih, nema stalni posao, ali moj sin nije huligan, on je samo ogorčen i razočaran – rekla nam je uplakana majka, koja se predstavila kao Emira.
