Iako već korača desetom decenijom života, Gullu Sarac (92) iz sjevernog turskog grada Sinopa, odlučila je i pored poodmakle starosti, naučiti čitati i pisati, te kao starica sjesti u školsku klupu, piše Anadolu Agency (AA).
Narodni kulturni centar u ovom gradu na Crnom moru, pokrenuo je tzv. kampanju pismenosti, u okviru koje je Osnovnoj školi “Gazi” otvoren kurs za čitanje i pisanje, namijenjen ženama koje tokom mladosti nisu imale priliku steći osnove obrazovanja. Ovaj kurs trenutno pohađa osam žena, starosne dobi između 40 i 92 godine, među kojima je i Sarac, najstarija polaznica.
Radosna što može osjetiti ljepotu učionice
Ispred škole okupljeni su brojni građani Sinopa diveći joj se dok Sarac uz pomoć štapa ulazi u školsko dvorište. Svojom posvećenosti i voljom za obrazovanjem zadivila je također i svoje učitelje koji joj pomažu da savlada čitanje i pisanje. Osim toga, Sarac je žena koja ponajbolje potvrđuje tačnost narodne poslovice da “čovjek uči dok je živ”.
U razgovoru s novinarom AA, Sarac je istakla kako je još kao dijete izgubila oca i to je bila jedna od prepreka da se upiše u osnovnu školu, samim tim da nauči čitati i pisati.
Ipak, ističe kako se nikada nije mogla pomiri s činjenicom da nije savladala čitanje i pisanje, te je čula da postoji jedan ovakav kurs, koji bi joj u tome mogao pomoći. Odmah je, kaže, odlučila da počne.
Želi napisati imena djece i unuka
Iako ima 92 godine, Sarac kaže kako se trudi da pet dana u sedmici dolazi na časove.
“Prije godinu dana sam izgubila supruga. Moja kećerka je znala koliko želim da savladam čitanje i pisanje. Ona mi je također preporučila kurs. Godinama su moja djeca pokušavala da mi pomognu, ali ja nikada nisam išla u školu. Sada pet dana u sedmici dolazim na časove. Drago mi je što se ovaj kurs održava u školskim učionicama, tako da bar danas mogu osjetiti lijepu atmosferu učionice”, poručila je Sarac.
Na pitanje novinara AA kako teku časovi, Sarac odgovara kako već bez problema može čitati određene tekstove, te da sad ulaže mnogo truda kako bi naučila i pisati.
“Već mogu čitati. Uz Božiju pomoć i zalaganje naših učitelja vrlo brzo ću naučiti i pisati. Želim napisati imena svoje djece i unuka. Hvala svima koji su nam ovo omogućili”, poručila je Sarac.
