Unovčavanje slave na Kosovu

Priština u nebranom grožđu. Glavni konkurenti za kupovinu kosovskog “Telekoma” su kompanija bivše američke državne sekretarke Madlen Olbrajt i firma za koju lobira bivši specijalni izaslanik SAD za Kosovo Džejms Perdju, piše “Njujork tajms”.

 

Kompanija bivše američke državne sekretarke Madlen Olbrajt i firma za koju lobira bivši specijalni izaslanik SAD za Kosovo Džejms Perdju glavni su konkurenti za kupovinu kosovskog “Telekoma”, a premijer Kosova Hashim Thaçi muku muči sa odlukom, piše Njujork tajms.

 

Dvoje bivših diplomata na Kosovu imaju status heroja zbog uloge u vojnoj intervenciji NATO-a 1999, zbog čega će Thaçiju biti teško da odluči da li će novi vlasnik kompanije PTK biti “Olbrajt kapital menadžment” (Albright Capital Management) ili Perdjuov konzorcijum “Tvelv hornbims S.a.r.l/Avisena kapital” (Twelve Hornbeams S.a.r.l/Avicenna Cappital).

 

Na sastanku sa Perdjuom u oktobru, Thaçi je objasnio “težak položaj” u kojem se nalazi jer mora da bira između dvoje kupaca, podsjeća američki list i podsjeća na pisanje lista Zëri, koji je objavio sadržaj memoranduma u kome je pisalo da “koji god kupac da pobjedi, dva miliona ljudi će smatrati da je on (Thaçi) izdao onog drugog”, piše Njujork tajms.

 

Bilješku sa sastanka Hashima Thaçija sa Perdjuom u javnost je izneo neko ko, očigledno, nije bio zadovoljan načinom na koji se sprovodi tender. Izbor gospodina Perdjua kao predstavnika kompanije je “veoma važan”, navodi se u tom dokumentu, jer ga kosovska elita “poznaje i poštuje zbog uloge koju je tokom rata odigrao”.

 

Mnogi američki zvaničnici vratili su se na Kosovo iz poslovnih razloga – prije svega u oblasti uglja i telekomunikacija, ili radi lobiranja i drugih isplativih ugovora – pa je teško izbjeći sukob interesa, navodi njujoški list.

 

Među njima je Vesli Klark, penzionisani američki general i komandant NATO-a u vreme bombardovanja 1999, kao i Mark Tavlarides, bivši član Nacionalnog savijeta za bezbjednost Bijele kuće u administraciji Bila Klintona.

 

Stejt department nema propise koji zabranjuju bivšim diplomatama da lobiraju za strane države u kojima su radili, ni da se vraćaju u njih radi zarade, ne računajući jednogodišnju zabranu visokim federalnim zvaničnicima da kontaktiraju agencije u kojima su radili.

 

Kosovo nije jedino mjesto na koje su se bivši zvaničnici vratili radi posla. Irak je jedan od primjera. Ali, Kosovo jeste ekstreman slučaj, imajući u vidu ogroman američki uticaj. Priština je jedini grad na sijvetu u kojem se Ulica Boba Dola ukršta sa Bulevarom Bila Klintona.

 

Diplomatski eksperti kažu da je praksa da se bivši zvaničnici iz poslovnih razloga vraćaju u zemlje u kojima su radili kao državni službenici češća nego što je to javnosti poznato.

 

Nezvanično, bivši zvaničnici priznaju mogućnost sukoba interesa, pa i potencijalan uticaj na američku spoljnu politiku, pošto se diplomate koje su nekada gradile karijere u javnoj službi danas češće odlučuju za isplativije poslove u privatnom sektoru.

 

Neki od takvih zvaničnika na Kosovu kažu da će građani imati koristi od njihovog posla.

 

“Zaposlićemo ljude, obučićemo ih i pomoći zemlji da raste i razvija se kao demokratija”, objasnio je general Klark, danas vlasnik kanadske energetske kompanije “Enviditi” (Endvidity), koja planira da eksploatiše ugalj i proizvodi sintetičko gorivo na Kosovu.

 

Lorens Lesig, profesor prava i direktor Centra za etiku na Harvardu, ocjenio je da bi poslovni poduhvati bivših zvaničnika mogli da ugroze ugled SAD, prije svega, kako je naveo, zasjenjivanjem humanitarne prirode vojne intervencije 1999. godine.

 

Imajući u vidu da je na Kosovu i po okončanju “nadzirane nezavisnosti” u septembru ostalo 6.000 pripadnika mirovne misije, bliske veze između njih i kosovskih vlasti olakšavaju okretanje biznisu, ocjenjuje list.

 

Na Kosovu, uprkos siromaštvu, postoji potencijal za zaradu, posebno jer vlada planira privatizaciju velikih kompanija, piše Njujork tajms.

 

Kompanija “Olbrajt kapital menadžment” našla se u najužem izboru za 75 odsto vlasništva nad kosovskim “Telekomom”. Očekuje se da će kompanija PTK biti prodata za sumu od 400 miliona i 800 miliona dolara.

 

Neki od članova uprave sestrinske kompanije, “Olbrajt stounbridž grup” (Albright Stonebridge Group), već su mali akcionari u jedinom konkurentu kompanije PTK, privatnoj kompaniji IPKO, što bi moglo da bude prijetnja za tržišnu konkurentnost u slučaju da Madlen Olbrajt bude novi vlasnik kosovskog “Telekoma”.

 

Džejms Perdju lobirao je kod najviših kosovskih zvaničnika za konzorcijum “Tvelv hornbims”.

 

Kada je u javnost procurio memorandum u kojem je, pored ostalog, pisalo da kosovska elita “poznaje i voli (Perdjua) zbog njegove uloge tokom rata”, Perdju se povukao iz lobiranja u korist konzorcijuma i nije želio da daje izjave o kupovini kosovskog “Telekoma”.

 

Postoji mala mogućnost da nijedna od kompanija sa američkom podrškom ne pobjedi na tenderu za PTK, a ta odluka očekuje se u januaru, zaključuje Njujork tajms.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.