U filmu je lik s novčanice “hiljadarke” u bivšoj Jugoslaviji, rudar Atif Kurtović, dok je u stvarnosti lik s “hiljadarke” bio livac u Željezari, Zeničanin Arif Heralić.
Strijeljanje porodice
Arif je radio na visokoj peći u Zenici. Njegovu poznatu fotografiju napravio je Nikola Bibić, novinski fotograf beogradske “Borbe” 1954. godine, da bi se kasnije ta slika iz novina našla na novčanici od 1.000 jugoslavenskih dinara, koja je bila u upotrebi od 1955. do 1981. godine.
Oni koji su poznavali Heraliće kažu da se Arif doselio u Zenicu iz Maglaja i zaposlio u Željezari. Tokom Drugog svjetskog rata ustaše su mu u Maglaju ubile pedesetak članova porodice i familije. Strijeljanje oca i braće navodno je gledao vlastitim očima, o čemu je rijetko pričao u društvu prijatelja, uz čašicu pića kojem se sve češće odavao.
Novčanica s Heralićevim likom
Zbog čestih devalvacija, ali i redizajna, izdata je i novčanica od deset novih dinara, s istim likom. Kao invalid rada, Heralić je umro u siromaštvu i bijedi 1971. godine. Prema kazivanju njegovih komšija, imao je 12 djece, od kojih je sedmero živo dočekalo školski uzrast. U zeničkom naselju Crkvice, gdje je živio, malo se ko više sjeća Arifa. Kažu da je do rata tu živio njegov sin, a onda se odselio na njima nepoznatu lokaciju.
Tražio naknadu
O Arifu je snimljen dokumentarni film “Devalvacija jednog osmijeha” (1967.) u režiji Vojdraga Berčića, u proizvodnji “Zagreb filma” i SDF-a. Heralić je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća tražio novčanu naknadu za korištenje njegovog lika na novčanici, ali je nikada nije dobio.
Alija Sirotanović na novčanici od 20.000 dinara
U decenijama korištenja “hiljadarke” zbog sigurnosnih naočala i samog lika Arifa su često “zamjenjivali” s drugim likom s novčanice, rudarom iz Breze Alijom Sirotanovićem. Alijin lik se, međutim, nalazio na novčanici od 20.000 jugoslavenskih dinara.
U Đurićevom filmu, prema predlošku Zilhada Ključanina, junak s “hiljadarke” je Arif, rudar, baš kao i u pjesmi “Zabranjenog pušenja” “Srce, ruke i lopata”.
