Rezultati istraživanja ukazuju da je umetnicima talenat urođen, ali i da vežbanje i okolina mogu imati ključnu ulogu u razvoju njihovih sposobnosti. Kao u mnogim naučnim poljima, tačan odnos između prirode i odgoja ostaje i dalje nejasan.
Vođa istraživanja Rebeka Šamberlen sa Univeziteta u Levenu izjavila je da je njen cilj bio da otkrije kako umjetnici vide svijet drugačije.
Ona i njene kolege su pomoću tzv. voksel-bazirane morfometrijske metode (VBM) skenirali mozgove 21 studenta likovnih umetnosti, a zatim ih uporedili sa snimcima mozgova 23 ne-umetnika.
Detaljni snimci pokazali su da umjetnici imaju znatno više sive materije u delu mozga u temenom režnju, zvanom precuneus.
“Taj dio je povezan sa nizom funkcija, ali potencijalno sa stvarima koje se mogu dovesti u vezu sa kreativnošću, kao što je vizuelno prikazivanje – mogućnosti manipulacije slikama u mozgu, njihovog kombinovanja i dekonstruisanja”, rekla je dr Šamberlen za BBC.
Od učesnika istraživanja se, takođe, tražilo da prave crteže, a stručnjaci su pokušali da uspostave vezu između tih crteža i količine sive i bijele materije u njihovom mozgu.
Bolji crtači imali su veću količinu sive i bijele materije u malom mozgu, kao i u suplementarnom motoričkom delu. Oba ova područja mozga kontrolišu fine motoričke sposobnosti i obavljanje rutinskih radnji.
Siva materija je većim delom sastavljena od nervnih ćelija, dok je bijela materija odgovorna za komunikaciju između predela sa sivom materijom.
